Perković: Što je teže, ja sam bolja

Split – Mjesto radnje isto, splitski Park mladeži, vrijeme – godinu dana kasnije. Godina dana puno je u životu mladog čovjeka, a Sandri Perković se od 26. veljače 2011. do 3. ožujka 2012. godine svašta dogodilo.

Rezultati su uvijek bili vrhunski, lani je u Splitu na Zimskom bacačkom kupu bacila disk 67.96 m, sada 66.85 m.

Između toga stao je »cijeli roman«.

Sandra je u međuvremenu bacala i 69.99, rezultat koji je poništen, zaradila je i odradila šestomjesečnu suspenziju zbog dopinga. Točnije, nesretno uzetog vitaminskog napitka koji joj je zbog metilheksanamina oduzeo pravo nastupa i na Svjetskom prvenstvu, Dijamantnoj ligi… i naškodio ugledu europske prvakinje koja je spremala zalet za svjetsku pozornicu. Iako se tu nije moglo govoriti o klasičnom dopingu jer od spomenutog psihostimulansa nitko nije bacao dalje, napravljena je pogreška, Svjetski atletski savez morao je kazniti najbolju svjetsku diskašicu, između ostalog, i za primjer ostalima.

»Bilo mi je teško prošlog ljeta gledati Svjetsko prvenstvo u Daeguu. Bila sam tužna, jer sam znala da mi je tamo mjesto. Bila sam spremna za medalju, ali sudbina je bila drugačija. Frustriralo me što sam znala koliko sam dobra, ali nisam imala to gdje pokazati«, kazala nam je Sandra Perković dan nakon sjajnog nastupa u Splitu.

Prošlu godinu treba zaboraviti. Na suspenziju se bila nadovezala i ozljeda leđa. Nešto je »kvrcnulo« na treningu, zazvonio je alarm. Discus hernia neugodna je ozljeda za bacače, no Sandra je uspjela, bez obzira na svoju mladost, iz svega izaći još jača.

»Cura sam koja se voli dokazivati, volim ići protiv struje, kontrirati«, dodala je Sandra.

Iako će njezin trener Ivan Ivančić kazati kako može još bolje, Perković je na startu sezone poslala poruku suparnicama. Već je u prvom hicu ispunila normu za Olimpijske igre, 62 metra duljina je koju 21-godišnja Zagrepčanka baca kao »od šale«. Disk je doletio na 65,25 metara.

»To su daljine za one koje žele na velikim natjecanjima ući među 12, mi želimo mnogo više«, kaže Ivančić koji je mogao biti zadovoljan konstantnom serijom.

Uz dva prijestupa, stigli su hici od 65,75 i 65,42 metra, a onda i 66,85 – najbolji rezultat ove sezone u svijetu. Sandra Perković je lakoćom preskočila suparnice na ljestvici. Iza su Njemica Nadine Müller (66.19) i Amerikanka Stephanie Trafton-Brown (63.23). Hitac je to koji bi joj na prošlom SP-u donio zlato. Ali bit će još svjetskih prvenstava…

»Nisam očekivala da ću ovako daleko bacati, jer na treningu nisam imala takve rezultate. Cilj mi je bio ispuniti olimpijsku normu. No, kada sam vidjela da je disk letio 65 metara, rekla sam si, idemo dalje, idem vidjeti koliko mogu«, kazala je Sandra Perković kojoj za dva tjedna slijedi nastup u Baru.

Leđa su, da »kucnemo u drvo« – dobro.

»Sve je u redu, dobro se osjećam, nadam se da neću trebati na kontrolu u München. Samo da je zdravlja, sve drugo će doći.«

Pred europskom prvakinjom velika je sezona. Slijede nastupi u Dijamantnoj ligi, Europsko prvenstvo u Helsinkiju i zatim Olimpijske igre u Londonu.

»Na svim natjecanjima želim ići maksimalno, dati sve od sebe. Nastupit ću na svih sedam mitinga Dijamantne lige, vidjeti koliko tu mogu napraviti. Nije da ja jedina treniram disk, i druge djevojke su dobre. U Helsinkiju bi bilo lijepo obraniti zlato, a Olimpijske igre… Treba prvo odraditi kvalifikacije. Sjetite se Barcelone, bila je drama. Kad sam to prošla, više nisam imala kočnica, došla sam do zlata u zadnjem hicu.«

S obzirom na mladost, Sandra nevjerojatno dobro podnosi pritisak. Neki sportaši to nauče s iskustvom, ali naša diskašica je očito rođena s mentalitetom pobjednice. Povlastica rijetkih…

»Mene pritisak uopće ne plaši. Štoviše, obožavam pritisak. Volim kada netko kaže – sad to moraš! Volim iskušenja, izazove, volim kad je natjecanje intrigantno. Što je teže, ja sam bolja«, zaključila je Sandra na kojoj traumatična sezona nije ostavila nimalo traga. Dapače…

RPŽ/V