O. Zvonko Martić stvara najvrijedniju zbirku narodnih nošnji bosanskih Hrvata

– Nošnja je pripadala njezinom djeveru koji je kao mladić od dvadeset i nešto godina obolio i molio oca da mu kupi nošnju kakvu su nosili imućni ljudi u njegovom selu.

U duhovnom centru Karmel sv. Ilije, smještenom na području općine Tomislavgrad, nalazi se jedinstvena etnografska zbirka nošnji i nakita Hrvata iz BiH koju godinama prikuplja o. Zvonko Martić. Što se sve može vidjeti u zbirci i kako se odlučio na ovaj hvalevrijedan pothvat, otkrio je o. Zvonko za Dnevni list.

Godinama prikupljate narodne nošnje i nakit Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Što se sve može naći u Vašoj zbirci? 

– U našoj zbirci je više od stotinu kompletnih nošnji Hrvata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Cilj nam je prikupiti barem po jedan primjerak svih nošnji  bosanskohercegovačkih Hrvata. Uz hrvatske nošnje u našoj zbirci imamo i nekoliko cjelovitih nošnji Srba i Bošnjaka. Iako nam nije cilj prikupiti sve tipove nošnji ova dva konstitutivna naroda, skupljamo ih kako bi se mogle vidjeti međusobne sličnosti i razlike u načinima odijevanja i kićenja. Uz nošnje prikupili smo i dalje prikupljamo pripadajući nakit. Uz nošnje i nakit u našoj etnografskoj zbirci je i kolekcija bosanskohercegovačke čipke, a trenutačni projekt na kojemu radimo je prikupljanje čipke iz raznih zemalja Europe. Do sada smo prikupili čipke iz trinaest europskih zemalja. Inače, ove godine su čipke iz naše zbirke bile izložene u Lepoglavi na 18. međunarodnom festivalu čipke gdje je Bosna i Hercegovina bila zemlja-partner. Bio je to mali šok za čipkarice iz 12 drugih europskih zemalja koje su izlagale ove godine jer o našem čipkarstvu se gotovo ništa ne zna.

Kako je sve krenulo? Zbog čega ste krenuli u taj projekt prikupljanja nošnji i nakita?

– Mislim da je to bilo 1999. kada su žene tadašnja tri člana Predsjedništva (Jelavić, Radišić i Izetbegović) imale projekt u kojem su dale izraditi tri lutke u nošnjama svoga naroda i predstavljanje tih lutaka bilo je u Domu Oružanih snaga u Sarajevu. U okviru tog projekta organizirana je i revija narodnih nošnji gdje je trebalo prikazati po tri nošnje iz svakoga naroda. Tada se ispostavilo da Hrvati u BiH nemaju niti jedno mjesto gdje se mogu naći nošnje iz različitih krajeva. Čak niti jedno kulturno-umjetničko društvo, udruga ili muzej ne čuvaju nošnje iz različitih krajeva BiH. Ne znam je li to bila ljutnja ili inat, ali to je bio povod za prikupljanje. Tada sam već imao prikupljene nošnje iz mog rodnog zavičaja, okolice Dervente, i župe Čemerno, u okolici Sarajeva, gdje sam tada bio župnik. Prijatelj Tomislav Miličević mi je izradio nošnju iz Posušja i tako je krenulo prema jedinoj hrvatskoj zbirci u BiH.

Je li to jedino mjesto na kojemu se prikupljaju i čuvaju nošnje Hrvata BiH?

– Etnografska zbirka u Karmelu sv. Ilije nije jedino mjesto gdje se prikupljaju i čuvaju nošnje i nakit Hrvata u BiH, ali jest jedino mjesto gdje se prikupljaju nošnje i nakit Hrvata iz cijele BiH. To je ono što je izdvaja od drugih samostanskih etnografskih zbirki. Naime, samostanske zbirke uglavnom su zavičajne zbirke. Koliko je meni poznato, ako i imaju u depou neke nošnje izvan svoga područja, nisu ih izložili. Svaka od tih zbirki čuva neprocjenjivo blago s područja koja pripadaju tom samostanu. Zaista su to impresivne zbirke u franjevačkim samostanima u Tolisi, Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Kreševu, Fojnici, Gučoj Gori, Rami, Livnu, Tomislavgradu … A, koliko mi je poznato, jedina organizirana zbirka izvan crkvenih ustanova je ona udruge Baština iz Rankovića, okolica Novog Travnika.

Što je s nakitom? Što ste sve prikupili i što se sve može vidjeti u Karmelu sv. Ilije?

– Nakit se prikuplja prema financijskim mogućnostima i prema ponudi na tržištu. Naime, jako je teško naći i novac za kupnju starog nakita, a ponekad je teško naći i nakit. Naš cilj je uz svaku nošnju nabaviti i odgovarajući nakit. Izložbu nakita Hrvata u BiH imali smo u Zagrebu i Mostaru. Trenutačno smo u samostanu izložili dvanaest nošnji i uz njih pripadajući nakit i posebno izdvojili pedesetak ukrasnih predmeta. Ono po čemu je ova izložba zanimljiva jest što su uz četiri hrvatske i po četiri srpske i bošnjačke nošnje i nakit. A, može se vidjeti i nekoliko uzoraka bosanskohercegovačke čipke. Rekli su nam da otkada je zatvoren Zemaljski muzej u Sarajevu, da smo jedini gdje se na jednom mjestu mogu vidjeti nošnje iz različitih naroda i različitih krajeva u BiH. Također, izložen je i jedan dio ostavštine nakita Josipa Gečevića, Janjevca koji je živio u Livnu i izrađivao nakit.

Tko Vam pomaže u prikupljanju?

– Dio nošnji i nakita darovali su pojedinci i članovi kulturno-umjetničkih društava, a dio smo otkupljivali. Osobito bih istaknuo još nekoliko osoba zaslužnih za postojanje ove zbirke. To je ponajprije majka Luca Šošić iz Oštre Luke, u okolici Orašja, koja je godinama pola svoje kuće stavila na raspolaganje našoj zbirci. Zatim, tu je već spomenuti Tomislav Miličević koji je mnoge nošnje darovao u našu zbirku. Mnogo je onih koji su darovali svoje nošnje počevši od rijetkih primjeraka kakve je darovala obitelj Stipe Beljana iz Dobrića s Buškog jezera. S osobitim zadovoljstvom istaknuo bih darove koje nam su nam iz Oxforda darovali Alma i Viktor Thaller. Inače, Alma Thaller je kćerka Alme pl. Baley, prve žene koja je 1914. u Hrvatskoj položila vozački ispit. Bračni par Thaller, uz dio nakita i nošnje koje je Alma pl. Baley kupila 1938. tijekom posjeta Sarajevu, poklonio je i čipku među kojima je i jedna iz Engleske koju su otkupili od žene koja je radila čipku za vjenčanje princa Charlesa i lady Diane. Moram reći da nošnji iz zapadne Bosne ne bismo imali da nije bilo pomoći Vlade Republike Hrvatske koja je poduprla naš projekt. Također, pomoć smo dobili i od Petra Galića, ministra znanosti, prosvjete, kulture i sporta Hercegbosanske županije, i Ivana Vukadina, načelnika općine Tomislavgrad. A, u organizaciji izložbi pomogao nam je Vjekoslav Bevanda, predsjedatelj Vijeća ministara BiH.

U Vašoj zbirci nalazi se nošnja iz Ivanjske kod Banje Luke koja je 2004. godine u Kini, među 60 nošnji iz cijeloga svijeta, proglašena najljepšom?

– Da, ta nošnja je najčešće spominjanja od svih naših nošnji upravo zbog te pobjede. Kada su iz organizacije za predstavnike BiH na izboru za top model svijeta zvali i tražili koju nošnju da im izaberem, odabrao sam ovu. Kriterij nije bio estetski nego uspomene koje su me vezale za tu nošnju i cijela priča o njezinom obnavljanju. Kada sam bio u Ivanjskoj, obuzela me tuga promatrajući nošnje čiji su pravi vlasnici svugdje po svijetu, a sadašnji zovu ovu nošnju svojom iako nije njihova. Velečasni Zvonko Brezovski pomogao mi je nabaviti ovu nošnju i njemu zahvaljujem. A, djevojka koja je nosila nošnju, mislim da se zvala Ljiljana, rekla je kako su frizeri ostali oduševljeni nakitom za kosu od kovanica i da nije mogla vjerovati da će dobiti ovu nagradu jer uz nju su bile mnoge missice s nošnjama od svile i raskoši. Nije sve što blješti uvijek i najljepše.

Koje su, po Vama, najzanimljivije nošnje koje imate u svojoj zbirci? Zašto?

– Svaka nošnja je dio povijesti pojedinaca od kojih se i sastoji povijest jednog naroda. I svaka je ljepša od ljepše, ali meni su drage nošnje koje uz vežu nose i zanimljive priče o prijašnjim vlasnicima. Recimo, muška nošnja iz okolice Orašja koju nam je darovala, sada već pokojna, Jela Delić. Nošnja je pripadala njezinom djeveru koji je kao mladić od dvadeset i nešto godina obolio i molio oca da mu kupi nošnju kakvu su nosili imućni ljudi u njegovom selu. Otac mu je kupio tu nošnju koju je mladić samo jednom odjenuo odlazeći na misu i poslije toga umro. Ili nošnja koju smo otkupili od sestara Tihomile Đogić i Mirne Noetig koju su naslijedile od svoje bake Jele Jablanović, koja se u toj nošnji vjenčala 1904. kada se udavala za, tada jednog od najimućnijih trgovaca, Jaku Filipovića iz Jajca. I ne moram reći da su mi drage nošnje moga rodnog kraja, iz okolice Dervente.

Tko i kako se brine za te nošnje i nakit?

– Moram zahvaliti članovima naše zajednice u Karmelu sv. Ilije jer svi zajednički  čuvamo i pazimo na nošnje i nakit. Ali, moj je posao čišćenje i rad oko nabave eksponata i njihove zaštite. Osobitu borbu posvećujemo protiv naših ljubimaca – moljaca.

Hoće li možda uskoro biti neka izložba?

– Aktivnosti Karmela sv. Ilije na očuvanju i promicanju tradicijske kulture su i kroz organiziranje znanstvenih simpozija, kakav je bio pod pokroviteljstvom Koordinacije ministara obrazovanja, znanosti, kulture i sporta županija u kojima se nastavni planovi i programi u odgojno-obrazovnim ustanovama izvode na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini i ovlaštenog predstavnika općine Žepče. Iz ovog simpozija rodila se ideja o potrebi organiziranja izložbe pod nazivom Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Bosni i Hercegovini. I u taj projekt mislimo uključiti više hrvatskih institucija u BiH. Ministarstvo kulture Hercegbosanske županije je odobrilo dio sredstava za ovaj projekt. Ova izložba je zahtjevna i skupa zbog uporabe više tehničkih sredstava. A, druga izložba planirana je za 2016. i za sada ima naziv “Bosanskohercegovačka među europskim čipkama“. Tu bismo pokazali u BiH jedinu zbirku čipke iz drugih zemalja Europe. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti, uz Božju pomoć i dobrotu ljudi, realizirati obje izložbe.

Izvor: Dnevni list