Washington – Sheldon Adelson, Harold Clark Simmons, Bob Perry, Jeffrey Katzenberg i Jerry Perenchio petorica su najvećih političkih donatora.
Premda su u javnosti manje poznati (barem kad je riječ o politici), njihov novac uvelike određuje rasplet aktualnih republikanskih predizbora za predsjedničku nominaciju, a imat će utjecaja i na same predsjedničke izbore u studenom ove godine. Riječ je redom o ljudima, inače milijunašima na čelu velikih američkih korporacija, koji su uložili svoj novac u tzv. Super PAC-ove (odbore za političku akciju), američku novotariju koja prvi put u povijesti dopušta prikupljanje neograničenih financijskih sredstava za plasiranje vlastite kampanje.
Rad takvim odborima omogućen je 21. siječnja 2010. godine, kada je Vrhovni sud, s pet glasova »za« i četiri »protiv«, izjednačio ljude i korporacije. Naime, u slučaju udruge Ujedinjenih građana protiv Federalne izborne komisije, sud je pozivajući se na Prvi amandman (sloboda govora) presudio da vlada nema pravo ograničiti potrošnju korporacija ili sindikata u političke svrhe. Do samog suđenja došlo je nakon spora smije li nezavisna konzervativna udruga Ujedinjenih građana emitirati spot koji kritizira Hillary Clinton. Ista grupa inače promovira građansku kontrolu vlade, odnosno propagira vrijednosti ograničene vlasti, slobodnog poduzetništva, obiteljskih vrijednosti te nacionalne sigurnosti i suvereniteta.
Presudom u korist Ujedinjenih građana legalizirano je pravo na osnivanje sličnih odbora za političku akciju koji bi trebali biti neovisni, no najčešće ili gotovo uvijek nisu. Dakako, sud je postavio određena pravila igre pa tako isti odbori ne smiju biti povezani sa samim kandidatima niti smiju kontaktirati odbore odnosno utjecati na njihov rad. No, riječ je o čistom cinizmu. Naime, na čelu najbogatijih i najutjecajnijih odbora nalaze se ljudi izuzetno bliski predsjedničkim kandidatima (ljudi koji su čak bili njihovi savjetnici) i naivno je misliti da kandidati ne utječu na njihov rad. Da je zakon doista apsurdan potvrdile su i republikanske debate u kojima su se kandidati ili licemjerno ograđivali od negativnih spotova koje isti odbori plasiraju ili se pak cinično pravili da nemaju veze sa spotovima koji će tek biti emitirani. Riječ je, inače, uglavnom o negativnim spotovima u kojima se napadaju drugi kandidati. Zbog toga su republikanski predizbori postali izuzetno oštri i prljavi, a najveću korist imao je favorit Mitt Romney.
Cijeli slučaj ismijao je poznati američki komičar Stephen Colbert koji se zbog toga »kandidirao« na predizborima u Južnoj Karolini te osnovao vlastiti Super PAC koji je predao na upravljanje kolegi Jonu Stewartu. Njih dvojica ukazala su na svu nelogičnost zakona i činjenicu koliko je licemjerna američka politika. Početkom veljače odbori su objavili donatore i donacije nakon čega je postalo jasno da nekolicina bogataša dirigira izborima. Kako je Colbert rekao, od ukupno 130 milijuna dolara koliko su tzv. Super PAC-ovi potrošili, gotovo pola (47,9 posto) bile su donacije samo 22 osobe. Za zemlju koja je najveći »izvoznik« demokracije i koja se diči vlastitim demokratskim dosezima, to je porazna činjenica koja potvrđuje tezu onih koji tvrde da vlast u Americi ne proizlazi iz naroda.
I Obama ima svoj ‘Super PAC’
Premda se predsjednik Barack Obama ranije dičio da su njegovu prošlu kampanju financirali sitni donatori, kritizirajući »Super PAC«, niti on nije odolio moći takvih odbora pa je tako početkom mjeseca podržao jedan koji promovira upravo njega. »Odlučili smo se na taj potez jer ne možemo dopustiti da vaš rad u lokalnoj zajednici bude uništen stotinama milijuna dolara vrijednim negativnim spotovima«, izjavio je menadžer Obamine kampanje Jim Messina. Među pet najvećih donatora zato se našao i Jeffrey Katzenberg, direktor DreamWorksa, koji je »uložio« dva milijuna dolara u »Priorities USA Action PAC« koji podržava predsjednika Obamu.
RPŽ/V