Nakon izjave da je Bakir Izetbegović uništavao dokaze o zločinima: Rano jutros bačena bomba i pucano na kuću odvjetnika Faruka Balijagića

Tuzla – Jutros rano, nepoznati izvršitelji pucali su na kuću tuzlanskog odvjetnika Faruka Balijagića. Prema prvim informacijama na terasi kuće eksplodirala je bomba, dok su tragovi ispaljenih metaka vidljivi po zidovima kuće. Prema tim informacijama nitko nije ozlijeđen.

Prostor oko kuće  Faruka Balijagića od same dojave događaju, trenutno čuva veći broj pripadnika MUP-a Tuzlanske županije. Iako se očekivalo da otpočne očevid, to se još uvijek nije dogodilo jer je, prema neslužbenim informacijama Faruk Balijagić zatražio izuzeće iz ovog slučaja glavnog županijskog tužitelja Šasenama Ćosića.

Podsjećamo, Balijagić je za “Dnevni avaz” iznio detalje o bošnjačkoj mafiji, ali za sada nije poznato je li jutrošnji napad povezan s tvrdnjama tuzlanskog odvjetnika.

Tuzlanski odvjetnik  Faruk Balijagić, branitelj svjedoka pokajnika iz slučaja mafijaške skupine Zijada Zike Turkovića, u drugom nastavku intervjua za “Dnevni avaz” iznosi svoja skandalozna saznanja o zbivanjima tijekom i nakon rata u BiH, u koja je uključen najviši politički vrh, kao i dio i sada aktivnih bošnjačkih političara.

Balijagić svoja saznanja temelji na predmetu pokušaja ubojstva Nedžada Herende, za što su osuđeni Edin Garaplija i još dvije osobe, svi bivši članovi Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID). Tuzlanski odvjetnik oborio je presudu protiv Garaplije.

Vi ste se bavili i predmetom “Herenda”, u kojem su bili optuženi pripadnici bivše Agencije za istraživanje i dokumentaciju. No, iz tog vremena ima mnogo nerazjašnjenih slučajeva, koji nikada nisu dobili sudski epilog. Kakva su Vaša saznanja?

– Da. Nakon što je ova skupina tajnih policajaca provela pet godina u KPZ-u Zenica, majka Edina Garaplije zatražila je od mene da joj branim sina. Morao sam joj reći da je na osnovu dokumentacije koju mi je donijela, to bilo ravno pokušaju da se oživi mrtvac iz groba. No, nakon afere “Agrokomerc”, gdje sam bio branitelj prvooptuženog Fikreta Abdića, ovo je za mene bio novi izazov. Posjetio sam Garapliju u Zenici i pet dana nakon ovog posjeta bio sam u šoku, strahu i beznađu. Garaplija je u svojoj priči bio precizan.
Rekao mi je da je bio šef Centra za tajno praćenje i prisluškivanje tajne političke policije AID i da je bio jedan od 50 najelitnijih tajnih policajaca, koji je bio zadužen za ostvarivanje pobjeda SDA na izborima. Nakon što je preuzet, formalno-pravno mu je Kemal Ademović ostao šef, ali je bio pod ingerencijom Mustafe Hafizovića zvanog Mujo Kaloša i izravno “oca i sina”, ističući da se radi o Aliji i Bakiru Izetbegoviću.

Na što konkretno mislite, o kakvim je aktivnostima riječ?

– Operacijom “Orao”, kako će to kasnije utvrditi predstavnici UN-a, predvođeni Južnoafrikancem Karlom Coeningom, rukovodio je Bakir Izetbegović uz stalne konzultacije sa svojim ocem Alijom. Naime, pismena naredba o operaciji “Orao” i dan-danas se nalazi u Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Sadržavala je uništenje posljednjih dokaza zločina i terorizma počinjenog prema svim građanima Sarajeva od terorističke skupine “Ševe”, čiji članovi i dan-danas žive i u BiH i izvan nje.
Skupina “Ševe” bila je namijenjena za teroriziranje Muslimana, Srba i Hrvata koji nisu bili po ukusu bošnjačkih vladajućih političara. “Ševe” su čak snajperisale i ubijale pripadnike Armije RBiH, pa je Deveta brdska brigada mislila da ih ubijaju ljudi iz Desete brdske brigade i obrnuto. Upucali su i čuvenog Ismeta Bajramovića Ćelu, samo da ne bi smetao Bakiru Alispahiću oko tržišta drogom. Sjećam se iz Garaplijinog kazivanja da su najbolji snajperisti u “Ševama” bili Slobodanka Šakić i njen brat, koji su bili prvaci Jugoslavije u streljaštvu. Kompletnu logistiku “Ševama” pružalo je tadašnje Ministarstvo policije RBiH.

Kako ste Vi, zapravo, došli do takvih saznanja i otkuda je dolazila ta politička podrška koju spominjete?

– Kada sam pokrenuo postupak za poništenje pravosnažne presude Vrhovnog suda Federacije BiH Garapliji pred Domom za ljudska prava za BiH, potražio sam Miodraga Pajića, suca tog doma, kojeg sam poznavao kao školskog druga iz Brčkog.
Dom za ljudska prava BiH, naime, sudio je u sastavu od dvanaest sudaca. Dvojica su bila iz Karadžićevog SDS-a, dvojica iz HDZ-a Mate Bobana, a dvojica iz Alijine SDA. Ostali su bili stranci. Bilo je vrlo interesantno da sam nakon podnošenja zahtjeva za poništenje presude Edinu Garapliji, bio izložen stalnim napadima aktualne vlasti i praćenju od tajne policije. Jedne noći po povratku s puta, po tko zna koji put uništena mi je ploča odvjetničkog ureda. Pozvao sam osobno Aliju Izetbegovića, javio mi se Mirza Hajrić, rekao mi da Alija ne može sa mnom razgovarati jer ima goste.
Rekao sam mu da mi prestane više uništavati oznaku odvjetničkog ureda. Dobio sam odgovor od Hajrića da je zaprepašten da optužujem Aliju za takve stvari, ali nakon ovoga više nikada nisam imao ovakvih problema.

RPŽ/DB/DA