Najveći talent hrvatskog skijanja: Otkad je Janica rekla da sam nova Janica, život mi se preokrenuo

Zagreb – Jedna izjava dovoljna je da pokrene lavinu. Ako je riječ o Janici Kostelić i njezinoj identifikaciji “nove Janice”, onda je i razumljiva gungula koja je pokrenuta oko nekoliko riječi.

Snježna kraljica rijetko se obraća medijima, čak i kada treba promovirati hrvatsko skijanje, pa je izjava o tome kako u Zaboku raste nova kraljica tretirana poput pronalska skijaške božje čestice.

– Da, otkad je Janica rekla da sam ja nova Janica, život mi je mnogo uzbudljiviji. Mediji stalno zovu, pitaju za mene i stavljaju u situaciju na kakvu nisam naviknula – objašnjava 15-godišnja Saša Tršinski, mlada nada hrvatskog skijanja koju je Kraljica promovirala u nasljednicu. Veliko breme, ali i zadovoljstvo za simpatičnu Zabočanku Sašu Trsinski.

– Iznenadila me ta Janičina izjava, nisam imala pojma da prati moje rezultate. Nikada se nismo upoznale, uživo sam je viđala samo na utrkama ili nekim skijaškim događajima. Naravno da mi je drago što je tako nešto rekla jer onda očito i misli da bi od mene moglo biti nešto.

Kada joj se spomene mogućnost da uskoči u Janičine pancerice, Saša ipak “oštro zarubi” i uz kočnicu poručuje:

– Njezine je rezultate nemoguće ponoviti, ona je najbolja ikada! I kao osoba, barem ovako posredno, čini mi se baš cool. Meni predstoji puno rada, odricanja i trebat će mi mnogo sreće da bih došla blizu nečega sličnog. Nadam se da ću nastupiti na Olimpijskim igrama u Sočiju 2014. godine. Ako ću već biti tamo, nadam se da ću i iznenaditi…

Kada su konkretni ciljevi u pitanju, približavanju Svjetskom kupu i natjecanju protiv najboljih na svijetu, Saša se nada da bi to moglo biti kroz sljedeće dvije ili tri sezone.

– Treba mi prilika za probijanje, prilika za rezultat koji bi me lansirao u to društvo. Za sada idemo polako, još nisam spremna za takvo što, ali doći će i moje vrijeme.

Prilika se otvorila i na Snow Queen Trophyju, današnjem sljemenskom slalomu, ali u hrvatskoj je reprezentaciji odlučeno da ove godine, zbog ozljeda Sofije Novoselić i Tee Palić te pauze Ane Jelušić, neće biti hrvatskih predstavnica.

– Malo sam razočarana jer bilo bi divno skijati uz Marlies Schild i osjetiti atmosferu. Međutim, ima vremena za nas. Treneri su procijenili da je bolje da se ne “trošim” i da izbjegnemo moguću klopku velikih očekivanja i kasnijeg razočaranja u javnosti.

Dakle, Marlies i ostale djevojke za sada će još uvijek gledati na televiziji…

– Baš sam ih sada sve vidjela na treningu. Marlies je strašna i danas bi morala pobijediti.

Kada je kao šestogodišnja klinka prvi put stala na skije, 2002. na slovenskoj Rogli, prvom poligonu brojnih hrvatskih skijaških rekreativaca, Saša nije ni sanjala da će jednoga dana imati priliku vidjeti svjetsku elitu. “Baš me bilo briga, ja sam se samo zabavljala, i to odlično”, kaže hrvatska C reprezentativka. Sašin otac Saša, po kojem je, gle čuda, dobila i ime, bio je rekreativni skijaš. Bivši nogometaš i motokrosist, u braku s bivšom rukometašicom Renatom, morao je i djecu gurnuti u sport. Brat Ivan završio je u stolnom tenisu, a srećom po skijanje, Saša je prekrižila rukomet i navukla se na snijeg.

– Nikada se nisam ‘polomila’, nemam se čime ‘pohvaliti’. Što se tiče prvih rezultata, stigli su u hrvatskoj konkurenciji, i bili podstrek za dalje. U mlađim kategorijama na poznatim utrkama Pinocchio i Topolino nisam briljirala, ali su s boljim radom stigli i rezultati.

Oni su zasad vezani za FIS-ove utrke na kojima i s visokim startnim brojevima radi sjajne stvari.

– Nedavno sam na utrci u Austriji sa startnim brojem 80 prvo ušla u drugu vožnju, a onda najboljim vremenom druge osvojila šesto mjesto. Treniram s dečkima, što me čini boljom – zaključila je nova Janica, koja poput originala na treninzima “naganja dečke”. Ona u sparing-partnerima Iztoku Rodešu, Marku Abramoviću i Eliasu Kolegi ima “svojeg Ivicu”. Uteg očekivanja od “milijun tona” zasad nosi sa smiješkom, nadajmo se da će tako i ostati..

RPŽ/JL