Ako i jedna anegdota dobro oslikava situaciju u BiH onda je to ona iz godišnjeg izviješća iz 2006. godine komisije Justitia et Pax Biskupske konferencije BiH o ljudskim pravima u daytonskoj tvorevini. ” U diplomatskim kuloarima se kao anegdota o stanju u BiH prepričava teza kako u Europi postoji tri vrste država: članice Europske unije, kandidati za članstvo u EU i … Bosna i Hercegovina.
I upravo je tako. Tomu smo svjedoci svi mi koji živimo u BiH. Daytonom je, kako to kaže i Justitia et pax, “ozakonjen zakon jačega i legalizirano stanje ‘etnički očišćenih’ prostora, koje je uspostavljeno ratom, agresijom i neprikrivanim genocidom. Iako su iz Daytonskog sporazum proizašle neke blagodati prestanka sukoba, BiH je novi kompliciranim i nefunkcionalnim državnim uređenjem ostala potpuno paralizirana, posebice u svom gospodarskom i demokratskom napretku.” To je, u najkraćem, sažetak situacije i danas u ovoj zemlji.
Visovi Vlašića, nizina Pruda
Jer početak svih problema u ovoj državi i u ovom društvu je nepravda ugrađena u temelje Daytonskog mirovnog sporazuma. Činjenica je da se na krivim temeljima ne može izgraditi pravedno društvo. Prije ili kasnije dolazi do njegovog urušavanja. A osobito je tužna činjenica, koja govori sve sama za sebe, podsjećanje da je ustav ove države donesen kao jedan od aneksa, dodataka, jednog mirovnog sporazuma.
No mnogi iz međunarodne zajednice žele nas uvjeriti da to nije tako i da su osnovne postavke Daytona neupitne. Nije mali broj ni domaćih političara koji se s time iz pragmatičnih razloga slažu. Istina o zbivanjima iz 90–tih se potiskuju. Govoriti o pravdi za pojedinca i narode postaje sve teže.
Tu bi se mogle prisjetiti Čehovljevih riječi: “Osjećaš da te ljudi slabo razumiju, da moraš govoriti jače, vikati. A vika je odvratna. Govoriš sve tiše i tiše, ubrzo češ možda posve utihnuti”. Mnogi želi da vrijeme prekrije sve nepravde nedavnog rata i da glasovi koji upozoravaju na svu tragičnost današnjeg trenutka i nesređenost odnosa u BiH utihnu. A cijelo to vrijeme vatra novih trvenja i sukoba uporno tinja pod površinom.
Lokalni izbori su bili prilika, kako se i ranije najavljivalo, za početak novih razgovora o ustavnim promjenama. Poslije neuspješnih seansi na skoro dvijetisuće metara iznad mora na Vlašiću prije otprilike dvije godine, sada su se pregovarači spustili do nizina posavskoga Pruda. Treba naglasiti da se i ekipa sudionika u Prudu prepolovila. Hoće li im novi pregovori donijeti više sreće ostaje da se vidi. No prvi istupi govore da se jedini ničega ne namjerava odreći neupitni vladar Republike Srpske. Ni pedlja zemlje, niti jedne ovlasti. Druga dva pregovorača, kako to bar tvrdi dobar dio medija i analitičara, bore se za potvrdu čelništva u svojim narodima i skidanje s političke scene druge dvije političke stranke koje im ugrožavaju to mjesto.
Za cijenu se, izgleda, ne pita. Posljednjih dana mediji izvješćuju da su dvije najjače bošnjačke stranke SDA i Stranka za BiH u kontaktu u svezi ustavnih promjena, dok sličnih informacija nema iz tabora stranaka s hrvatskim predznakom.
Među njima i posljednjih tjedana traju žestoka prepucavanja i lokalne borbe, čuju se oštre izjave i ne pokazuje se ni minimum jedinstva. Hrvatsko nejedinstvo je u punom zamahu. Sve to govori o političkoj (ne)zrelosti i mudrosti hrvatskih političkih predstavnika. Samo kad se prisjetimo smiješnog i žalosnog statiranja hrvatskih ministara koji gotovo ni o čemu ne odlučuju te redovito bivaju nadglasani u Vladi Federacije, Vijeću ministara ili Vladi RS (jer vjerovali ili ne, i tamo ima Hrvata) dobijemo sliku istinskog položaja bh. Hrvata.
Daj što daš
Da upitate prosječnog bh. Hrvata za što se danas zalaže hrvatska politika u BiH, može li se to prepoznati, gdje je to artikulirano, vjerojatno biste teško mogli očekivati jasan odgovor. To je i razumljivo jer u proteklom periodu za razliku od srpske i bošnjačke strane koje jasno već godinama daju na znanje za kakvu se BiH zalažu, hrvatska politika je upućivale tek poneke nejasne dekleracije koje su redovito bile bez odjeka i suštinske prepoznatljivosti. Sve to potvrđuje da su bh. Hrvati gurnuti na margine političkog odlučivanja te se jasno ponovno pokazuje činjenica da su nas Daytonski sporazum i osobito “tihe” promjene ustava poslije toga, žive zakopale.
A tu je i stalni problem što za razliku od druga dva naroda Hrvati nisu imali ni jednog političara koji bi se profilirao kao jaka politička osoba s jasnom vizijom i zacrtanim pravcem kojim treba ići.
BiH je komplicirana zemlja kao što je i vrlo složeni položaj hrvatskog naroda u njoj. Jer ipak su u drugačijem položaju većinski hrvatski krajevi naslonjeni na RH; od njih se dijelom razlikuju hrvatski krajevi u središnjoj Bosni; u savim drugom su položaju preostali Hrvati u većim gradovima FBiH, a u još posebnijem mali broj onih koji danas žive na području RS–a. Sve to treba imati u vidi i kada se govori o dosezima političkih predstavnika Hrvata, ali to nije opravdanje za silna poslijedaytonska vrludanja, posklizavanja, padove i prosjačenja tipa “daj što daš”. Netko suvislo i vrlo jasno mora reći za što se to zauzima njegova politčka opcija. Narod će to već nagradit ili kazniti na sljedećim općim izborima.
I ono što je posebno zanimljivo u cijeloj ovoj priči je činjenica da su prijedloge o budućem ustroju ove zemlje, koji su najbliži pravednom uređenju, kao što je to prijedlog Biskupske konferencije BiH, a koji bi u najvećem mogućem dijelu ispoštovali i prava pojedinaca i naroda, predstavnici međunarodna zajednica, ali i domaći političari jedva komentirali.
Što će nam donijeti 2009. godina ostaje da se vidi. Svakako se može očekivati da će se koplja lomiti oko novog, ili bar još jedne značajnije promjene, postojećeg ustava BiH koji bi na dulji period trebao usmjeriti budućnost zemlje i naroda koji žive u njoj. Ne zaboravimo da se propali travanjski paket ustavnih promjena lomio oko tek nekoliko glasova. Lako je moguće da tako bude i u ovoj godini.
Idealnu sliku o konsenzusu svih (ili velike većine) oko novog temeljnog pravnog akta jedne države, što bi davalo kakvu–takvu nadu za pravedniju i mirniju budućnost ove zemlje, ne možemo ni zamisliti.