Nakon smrti bosanskoga bana Stjepana II, 1353. godine, poziciju vladara zemlje preuzima njegov nećak, 15-godišnjak (kako se pretpostavlja) Stjepan Tvrtko I Kotromanić, ban koji će postati prvi bosanski kralj i koji će od zemlje učiniti regionalnu silu.
Stjepan Tvrtko I bio je sin kneza Vladislava, brata Stjepana II, i Jelene Šubić, iz loze hrvatske vladarske obitelji. Također, bio je unuk Stjepana I Kotromanića.
Tvrtko, dječak na tronu, na početku svoje vladavine bio je odani vazal hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I Anžuvinca, no zbog spora (ne zna se točno o čemu je bila riječ – vjerojatno zbog toga što je Ugarska polagala pravo na Bosnu) koji će prerasti u rat, ovo partnerstvo se privremeno završava, i to pobjedom Stjepana Tvrtka I.
Ohrabren ovom pobjedom, mladi ban pokušao je ojačati svoju vlast u zemlji i centralizirati je, no to se bosanskoj vlasteli neće svidjeti pa će se pobuniti – na čelu bune bit će njegov brat Vuk. Tvrtko i njegova majka pobjeći će u kraljevinu Ugarsko-Hrvatsku, a ugarski će ga kralj odabrati kao manje zlo od heretičkih feudalaca i ponovno izabrati za vladara Bosne.
Što se tiče krunidbe za prvoga kralja, ne znamo točno kada se zbila. Lokalni povjesničari dijele mišljenje da se krunidba odigrala 1377., u mjestu Mile (današnji Arnautovići) kraj Visokog. Nosio je ime kralj Bosne, Srba, Pomorja i zapadnih strana.
Kako nije mogao širiti utjecaj na sjeveru, Tvrtko se okrenuo ka Jadranu. Sagradio je u Boki Kotorskoj tvrđavu Sv. Stjepan, a kasnije joj je promijenio ime u Novi, današnji Herceg Novi. Kasnije je stvorio dobre odnose i s Venecijom. Priznali su ga i srbijanski vladari iz onih oblasti koje je pokorio, i Dubrovčani su mu počeli isplaćivati danak te se njegovoj vlasti u Dalmaciji pokoravaju gradovi Split, Trogir, Šibenik i otoci Brač, Hvar i Korčula.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne.
Rijetko mu je koji povjesničar umanjivao povijesnu slavu, isticali su ga i divili mu se, a Nada Klaić nazvala ga je i dragim dječakom na bosanskom prijestolju.
Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo i kuje se prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva. Slijedeći zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem.
Stjepan Tvrtko I Kotromanić umire 10. ožujka 1391., a naslijedio ga je njegov rođak Stjepan Dabiša.