Minimalna plaća u Njemačkoj od Nove godine iznosi 8,5 € po satu

euriU Njemačkoj je 1. siječnja 2015. stupio na snagu zakon, koji definira “minimalac” od 8,50 eura po satu. Zagovornici vjeruju da će time biti uvećana potrošačka moć građana, a protivnici da će on uništiti mnoga radna mjesta.

Najprije je Luxemburg još davne 1944., kao prvi u tadašnjoj Europskoj zajednici uveo pravila, koja reguliraju minimalna primanja. Zato je minimalac u toj zemlji danas najveći u EU – 11,10 eura na sat. Od 28 članica EU-a, 21 ima zakon koji regulira minimalna primanja. Ostale, poput Njemačke, imaju tarifne sustave i sporazume.

Taj sustav je u Njemačkoj desetljećima dobro funkcionirao, piše Nicol Goebel za DW. Ali u međuvremenu je polje niskih primanja ojačalo, sve manji broj zaposlenih pristupa sindikatu, pa su tarifni ugovori postali nedovoljni i neučinkoviti. Na zapadu Njemačke oko 14,6 posto ljudi zarađuje manje od 8,50 eura po satu, na istoku je taj postotak značajno veći – 26,5 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, otkako postoje pravila koja definiraju minimalna primanja (od 1937.), samo pet posto zaposlenih radi za minimalac. Slično je i u Velikoj Britaniji, koja je još 1999. godine primijetila da tarifni sustavi nisu dovoljno učinkoviti, kao i pad interesa za sindikalnu zaštitu.

Pravila o minimalnim primanjima u Njemačkoj bi trebala vrijediti za sve zaposlene starije od 18 godina, osim za one koji obavljaju plaćenu praksu tijekom školovanja. Također, građani koji su dugo bili nezaposleni, tijekom prvih šest mjeseci na novom radnom mjestu, nemaju pravo na minimalac. Tek 2017., vladina Komisija za minimalna primanja, ponovno će razmatrati pravila i visinu minimalca.

U namjeri da utvrdi kako će poduzeća u Njemačkoj provesti nova pravila, gospodarski institut IFO je proveo istraživanje i utvrdio da će 26 posto poduzeća povećati cijene svojih proizvoda, 22 posto njih namjerava štedjeti na osoblju, a 18 posto tvrtki razmatra mogućnost smanjivanja troškova reorganizacijom i skraćivanjem radnog vremena. Istodobno, 43 posto njemačkih poduzeća ne namjerava bilo što mijenjati.

Uvođenjem minimalca, država se po prvi put “opasno miješa u dosadašnje tarifne pregovore”, smatraju u Udruženju poslodavaca Njemačke (BDA). Slično razmišljaju i mnogi drugi kritičari, vjerujući da će pravila o minimalnoj zaradi, dodatno otežati potragu za poslom onima koji su najviše i ugroženi, a to su nedovoljno kvalificirani radnici.

Tamo gde je posao jefitniji, manje će se ulagati.

minimalac

Michael Burda je stručnjak za tržište rada i suradnik sveučilišta Humbolt u Berlinu. On vjeruje da su radnici koji će primati minimalac najčešće lošijih kvalifikacija što ih, ekonomski gledano, čini manje produktivnim. Drugim riječima: povećanjem troškova rada, njihova radna mjesta prva nestaju – ulaganjem u strojeve.

– U posljednjih 10 godina – od tzv. Harz IV reformi – investicije u Njemačkoj su pale, dok se istodobno gospodarski rast povećavao – tvrdi Burda u razgovoru za DW. – Objašnjenje bi moglo biti: radna snaga je postala jeftina. A kada je rad jeftin, onda se to iskoristi za stvaranje novih radnih mjesta, ali negativna strana priče je to što se investicije smanjuju pa ispašta produktivnost – dodaje Burda za DW.

Uvođenjem minimalca, industrija brze hrane, gastronomija, hotelijeri i druge branše koje zapošljavaju jeftinu radnu snagu, povećat će ulaganja u kapital, dakle u strojeve. Tako će se smanjiti broj radnih mjesta, smatra ovaj njemački stručnjak i dodaje da bi minimalac mogao dovesti do povećanja plaća u svim platnim razredima – kvalificiranija radna snaga će se htjeti što više udaljiti od onih koji imaju niže obrazovanje, a to nagovještava dodatne troškove.

Pogled preko Atlantika

U Americi je minimalac trenutno na razini od 7,25 dolara (5,80 eura). Pojedine države imaju vlastita pravila, ali ne smiju spustiti cijenu rada ispod one određene na federalnoj razini. Tko ima obitelj može računati na izvjesne porezne olakšice, umjesto pomoći za nezaposlene. – Možete se prijaviti za tzv. dodatak zasnovan na prethodnim primanjima (earned income tax credit), neku vrstu negativnog poreza na zaradu – objašnjava Burda. – To znači da zaposleni ne mora uvijek ići u Zavod za zapošljavanje, kako bi ostvario svoja prava, jer se to često doživljava kao ponižavanje.

dolari

Velika Britanija, gdje su minimalna primanja na razini od 6,50 funti (8,20 eura) i to za zaposlene građane starije od 21, također ima sustav poreznih olakšica za one s niskim primanjima.

Minimalac u SAD dobro funkcionira, tvrdi Burda. – Kada je nizak, sprječava prije svega zlouporabu tržišne moći utjecajnih kompanija. Ipak, Burda smatra da je minimalac u SAD prenizak, ali kaže da nije dobro ni kada je previsok. Primjer za to je Francuska, gdje je minimalac od 9,53 eura previsok u odnosu na druge europske zemlje. Pri tome se vlada u Parizu suočava s problemom velike nezaposlenosti, osobito među mladima, usprkos činjenici što država subvencionira poslodavce, kako bi lakše izašli na kraj s visokim izdvajanjima za socijalne doprinose.