Marko Mesić – vojnik koji je za četiri godine rata promijenio pet uniformi

Zagreb – Na današnji dan prije 69 godina, počela je jedna od najpoznatijih i najkrvavijih epizoda II. svjetskog rata: bitka za Staljingrad. Njemačke trupe, potpomognute talijanskim, rumunjskim i mađarskim vojnicima, pokušale su zauzeti grad strateški važan za pristup naftnim poljima. Na njemačkoj strani i pod direktnim njemačkim zapovjedništvom, borila se Hrvatska legija ili 369. pojačana pješačka pukovnija.

Hrvatska legija je bila dobrovoljačka skupina koja se okupila na poziv Ante Pavelića za borbu na istočnom frontu, a legionari su se borili u sastavu Wermachta. U vrijeme staljingradske bitke, zapovjednik legije je bio pukovnik Viktor Pavičić, dok je njen najistaknutiji pripadnik bio potpukovnik Marko Mesić.

Ovaj Bjelovarac je II. svjetski rat dočekao u Nišu kao artiljerijski pukovnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon njemačke okupacije, Mesić odlazi u Varaždin gdje se priključuje domobranskim jedinicama.

Početkom staljingradske bitke, Marko Mesić je poslan na tamošnje bojište, gdje je u sastavu Wermachta dobio čin potpukovnika, a zapovijedao je artiljerijskom jedinicom 369. pješačke pukovnije.

Iako je veći dio vojnika ove pukovnije kažnjavan zbog nediscipline, a neki su čak i osuđeni na smrt, Mesić je za svoje sudjelovanje u borbi dobivao pohvale nadređenih njemačkih časnika. Pri samom kraju bitke za Staljingrad, Mesić se, sa svojim preživjelim vojnicima, predaje sovjetskim jedinicama.

U NDH su vjerovali kako je Mesić poginuo, tako da ga je Ante Pavelić posmrtno odlikovao. Mesić je za to vrijeme bio u sovjetskom zarobljeništvu u Krasnogorsku. Kako bi izbjegli sovjetske logore za ratne zarobljenike, Mesić i većina ostalih zarobljenika se priključuju dobrovoljačkim jedinicama u sastavu Crvene armije.

Ova jedinica, pod nazivom «Prva jugoslavenska brigada», je bila sastavljena od zarobljenih pripadnika 369. pukovnije, SS divizija «Handžar», «Kama» i «Skenderbeg», deportiranih Srba iz Bačke, te jugoslavenskih ekonomskih emigranata iz Irana. Marko Mesić je imenovan zapovjednikom ove šarolike jedinice.

Prva jugoslavenska brigada se ubrzo prebacuje na područje Srbije gdje se uključuje u sastav 23. srpske divizije Narodnooslobodilačke vojske. Kada su vojne strukture NDH saznale da se «vitez» Marko Mesić bori na partizanskoj strani, sva njegova odlikovanja i titule su povučene.

U sukobu s Nijemcima kod Čačka, Mesićeva postrojba je u potpunosti razbijena, ali je on preživio. Josip Broz Tito je tijekom rata u rumunjskoj Krajovi primio Mesića i verbalno ga napao zbog sudjelovanja u postrojbama nacističke Njemačke, ali je Mesić uspio izbjeći bilo kakvu kaznu.

Nakon II. svjetskog rata, Marko Mesić je umirovljen kao potpukovnik Jugoslavenske armije i živio je mirno u Zagrebu do 1948. godine kada dolazi do Titovog sukoba sa Staljinom. UDBA nekoliko puta privodi Mesića na ispitivanje pod sumnjom da je sovjetski špijun. Prilikom uhićenja 1950., Mesić pada pod vlak na zagrebačkom željezničkom kolodvoru.

Međutim, on je nakon Staljingrada, Krasnogorska i Čačka, uspio preživjeti i Zagreb, ali je ovaj put trajno onesposobljen jer je padom pod vlak ostao bez obje noge. Nakon ovog incidenta, Marko Mesić više nije pritvaran, tako da je ostatak života proveo u Zagrebu gdje je i umro 1982. godine.

Marko Mesić je tako u povijesti ostao poznat kao vojnik koji je za četiri godine rata promijenio uniforme Jugoslavenske kraljevske vojske, Hrvatskog domobranstva, Wermachta, Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

RPŽ/BI