Mariova najljepša večer: golovi za mamu Silviju

Varšava – Na kraju sinoćnje utakmice Mario Balotelli otišao je do tribina te zagrlio i poljubio svoju pomajku Silviju, koja ga je sa suzama u očima primila za glavu.

Kasnije, na tiskovnoj konferenciji, rekao je: ‘To je slika koju ću pamtiti s ove utakmice. Otišao sam do nje i rekao: Ovi golovi su za tebe. Dugo sam čekao na ovaj trenutak, ova noć bila je najljepša u mom životu’.

Na samom početku turnira, kad je izbornik Prandelli odveo momčad u posjet Auschwitzu, senzacionalistički talijanski mediji prenijeli su idiotske napise na opskurnoj internetskoj stranici: ‘On je i crnac i Židov, kao takav nema mjesta u talijanskoj reprezentaciji, trebao bi igrati za Izrael.’ Naime, Balotellijevi posvojitelji su Talijani židovskog porijekla. Španjolski i hrvatski navijači vrijeđali su igrača na rasnoj osnovi, a neposredno prije utakmice s Njemačkom pojavila se karikatura u visokotiražnim talijanskim novinama koja je Maria prikazala kao King Konga.

No Super Mario ostao je hladan na sva ta poniženja. Kad je zabio onaj drugi, fenomenalni gol Nijemcima, skinuo je dres i stao u ‘Hulk’ pozu, izbacivši svoje snažne, crne mišiće. Kod nekog drugog igrača golman bi mogao zatvoriti kut, Philipp Lahm bi možda stigao startati i izbiti loptu. Ne i kod njega. Mnogi su se tada sjetili one njegove mantre, koju je još kao junior u Interu stalno ponavljao: ‘Bit ću prvi crni Talijan u reprezentaciji i donosit ću svojoj zemlji pobjede’.

‘Ušli smo u malu, vlažnu sobu u kojoj je bio televizor, 20 odraslih Afrikanaca i dječačić koji nije mogao stajati na miru. Već na prvi pogled vidjelo se da je hiperaktivan’, sjeća se Silvia Balotelli dana kad je u Bresciji prvi put vidjela svog sina. ‘Moj muž Franco donio mu je neki autić kao igračku, a on mu ga je oteo iz ruku i počeo se igrati njime. Zatim je primio Franca za ruku i rekao: ‘Amigo, let’s go…’

Događaj koji gospođa Balotelli spominje zbio se 1993., kad su Mariovi biološki roditelji, sluškinja Rose Barwuah i njezin muž, zidar Thomas, već neko vrijeme živjeli u Bresciji nakon preseljenja iz Palerma. Mario je rođen na Siciliji, kamo su njegovi roditelji stigli kao imigranti iz Gane. Po čitav su dan rintali za minimalac, stan dijelili s još jednom afričkom obitelji, a Mario je još kao dvogodišnjak imao ozbiljan zdravstveni problem, crijevnu bolest zbog koje je nekoliko puta operiran. Rose i Thomas potražili su savjet od socijalne službe, koja im je preporučila da dijete privremeno udome u obitelj koja živi u boljim uvjetima.

Mario je s Balotellijevima ostao zauvijek. Prava priroda njegove veze s biološkim roditeljima nije sasvim jasna. Jednom je na talijanskoj televiziji izjavio: ‘Gdje su bili 16 godina? Nisu me zvali čak ni za rođendan. Da nisam postao slavan, nikad me se ne bi ni sjetili’. No postoje dokazi da je ipak održavao vezu s obitelji, posebno sa sestrama Angel i Abigail te bratom Enochom.

Kad je ljeta 2010., još s nepunih 20 godina, otišao iz Italije u Manchester City, njegovi posvojitelji napisali su otvoreno pismo talijanskim medijima na temu rasizma koji je Maria ‘otjerao’ u Englesku.

‘Nogomet je njegova jedina strast, ali nije naišao na podršku koja mu je potrebna’, pisalo je u njemu. ‘Pritisak na njega bio je prevelik. Previše članaka u novinama, previše preispitivanja, previše laži. Ne možemo ni izbrojati utakmice koje su bile uništene uvredljivim i bezobraznim riječima upućenima njemu. Nikad nećemo zaboraviti koliko su ga izviždali kad je prvi put ušao na teren kao profesionalac. Bio je samo dijete i kod kuće nam je rekao da sve to nije ni čuo, jer ga je preplavila radost zbog prvog nastupa, ali kako je vrijeme prolazilo, rasistički povici i pjesmice na talijanskim stadionima postali su mu opsesija.’

Sinoć je Mario bio izuzetno smiren, čak i nakon što je glavom smjestio prvi gol u Neuerovu mrežu. Šesnaest minuta kasnije, Italija je uspjela obraniti korner, Montolivo je uputio dugo dodavanje prema naprijed, Balotelli je izbjegao zaleđe. A onda je ukrotio loptu na rubu njemačkog šesnaesterca i zamahnuo.

Mario Balotelli (21) je s dva pogotka Njemačkoj došao na vrh ljestvice strijelaca Europskog prvenstva, zajedno s još nekolicinom igrača koji također imaju po tri zgoditka.

‘Najbolji strijelac turnira? Vidjet ćemo. Volio bih zabiti u finalu. No nije me briga koliko ću dobro odigrati u finalu ako Italija osvoji naslov. Ne moramo se bojati Španjolaca. Znamo kako treba s njima i znamo kako ih možemo pobijediti. Morat ćemo biti strpljivi jer oni vole odigravati jako puno dodavanja. No, znamo da ih možemo pobijediti’.
U djetinjstvu je, razumljivo, imao dvojbe oko toga kamo pripada. ‘Znao me pitati: Je li moja duša crna? Hoće li me poslati u Afriku’, govori Silvia Balotelli, koja ga je poticala da svoju ogromnu energiju usmjeri u bavljenje sportom. ‘Još kao dijete stalno se ponašao kao klaun, jer shvatio je da je drugačiji i tražio je način da ga prihvate.’

RPŽ/TP