Mađarska je mogla zakonom štititi Mol, a Hrvatska ne može Inu

Zagreb – Iako je najava premijerke Jadranke Kosor da će Hrvatska ipak donijeti zakon kojim će ograničiti stjecanje više od 49 posto vlasništva u Ini izazvala negativne reakcije mađarske strane , mnogi stručnjaci podsjećaju da je i Mađarska, tada već članica Europske unije, na sličan način uporno štitila svoju naftnu i plinsku kompaniju Mol od austrijskog OMV-a i ruskog Surgutneftegasa.

OMV je, naime, prije nekoliko godina kupnjom dionica postupno povećavao svoj vlasnički udjel u Molu do 21,2 posto i planirao preuzimanje ili spajanje s tom mađarskom kompanijom, Ininim strateškim partnerom. Bili su, prema njihovim riječima, uvjereni da bi to bilo dobro za obje kompanije. »Udruživanje bi donijelo velike koristi objema tvrtkama i njihovim vlasnicima. Konsolidacija naftnih tvrtki u regiji je neizbježna, a kompanije velike poput OMV-a i Mola moraju se udružiti kako ih ne bi preuzele velike zapadne ili ruske naftne kompanije jer bi spajanjem nastala jedna od vodećih europskih integriranih naftnih i plinskih tvrtki«, kazao je tadašnji predsjednik uprave OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer.

Iako je isključio svaku mogućnost eventualnog neprijateljskog preuzimanja mađarske kompanije, njezini čelnici su uporno tvrdili da je OMV spreman iskoristiti svaku priliku za »neprijateljsko« preuzimanje Mola. U svakom slučaju, mađarskoj vladi se taj njihov plan nije nimalo sviđao jer su htjeli da Mol kao strateški iznimno važna nacionalna kompanija ostane u mađarskom vlasništvu, pa su, prema riječima tadašnjeg premijera Ferenca Gyurcsanyja, odlučili svim raspoloživim sredstvima spriječiti mogućnost da OMV preuzme Mol. »Ne želimo da Mol postane austrijski državni posjed. Mi smo privatizirali Mol, a austrijska vlada ga želi nacionalizirati. Smatram da nije ispravno da jedna država bude u posjedu strategijski važne industrije druge države… Kažimo to otvoreno: to je pitanje nacionalne suverenosti. Nakon određene točke, to više nije pitanje gospodarske politike«, kazao je tada Gyurcsany.

Zato su na sve moguće načine onemogućavali provedbu tog austrijskog plana. Najpoznatiji je bilo donošenje posebnog zakona o zaštiti strateških mađarskih kompanija od preuzimanja, popularno nazvanog »Lex Mol« jer mu je, kako su isticali mnogi, glavni cilj bio sprječavanje da OMV ili neka druga strana kompanija preuzme Mol.

Mađarski parlament je taj zakon donio radi zaštite strateških domaćih kompanija od inozemnog preuzimanja, a isticalo se i da je riječ o zaštiti nacionalne sigurnosti. U njemu je bilo predviđeno da strateške mađarske kompanije mogu nakon objave javnog natječaja o privatizaciji poduzimati mjere zaštite od neprijateljskog preuzimanja iz inozemstva, uključujući onu da će ponudu morati odobriti najviše tijelo u kompaniji.

Također je bilo određeno da će potencijalni kupci prije objave ponude morati mađarskom regulatoru za financijska tržišta predstaviti plan poslovanja, koji su prethodno odobrili njihovi dioničari.

Međutim, kako je takav zakon predstavljao prepreku za preuzimanja, Europska komisija je odmah izrazila svoju zabrinutost, a tadašnji europski povjerenik za unutarnje tržište Charlie McCreevy je odmah upozorio mađarsku vladu da će, utvrdi li se da je riječ o protekcionizmu, pokrenuti slučaj protiv Mađarske pred Europskim sudom pravde. »Utvrdi li se da predviđene akcije i zakoni mađarske vlade predstavljaju prepreke za tvrtke iz članica EU-a zainteresirane za Mol, morat ću preporučiti Komisiji sudski nastavak postupaka započetih nakon što mađarska vlada nije promijenila zakon ocijenjen diskriminirajućim za strane ulagače«, poručio im je tada McCreevy.

Iako su tadašnji mađarski ministar gospodarstva Janos Koka i premijer Ferenc Gyurcsany tvrdili da je taj zakon o zaštiti strateških mađarskih kompanija od preuzimanja izvana u skladu s europskim propisima na zahtjev EU-a morali su ga promijeniti za nekoliko mjeseci. No, Mađari su veći utjecaj stranih kompanija u Molu nastojali spriječiti i na druge načine. Tako je, na primjer, pokušaje OMV-a znatno otežavala i činjenica da nisu mogli ostvariti kontrolnu većinu glasova u skupštini Mola zbog ograničenja iz statuta mađarske tvrtke po kojem pojedini dioničar može imati najviše 10 posto glasačkih prava neovisno o vlasničkom udjelu što su napravili kako bi se obranili od preuzimanja.

Osim toga, Mol je tada, kako bi se obranio od preuzimanja, kupovao vlastite dionice na tržištu tako da je, prema tvrdnjama OMV-a, Molov menadžment efektivno izravno ili preko bliskih banaka kontrolirao oko 40 posto dionica. Zato je OMV svoju ponudu Molovim dioničarima za prodaju dionica te kompanije uvjetovao prvo uklanjanjem glasačkog ograničenja od 10 posto i zapreka u obliku dionica pod kontrolom menadžmenta, a potom stjecanjem najmanje 50 posto glasačkih prava te odobrenjem spajanja od europskih regulatora.

Međutim, Molovi dioničari i menadžment su odbacili takve zahtjeve, a i Europska komisija je upozorila da bi spajanje OMV-a i Mola ugrozilo poštenu tržišnu utakmicu u regiji, pa je OMV na kraju odustao i svoj vlasnički udjel u Molu prodao ruskom Surgutneftegasu.

To je odmah potaknulo spekulacije da bi ta velika ruska naftna i plinska kompanija mogla uspjeti ono na čemu je OMV slomio zube – preuzeti Mol, a time i slovački Slovnaft, hrvatsku Inu i Tifon i druge kompanije u kojima je Mol vlasnik ili najveći suvlasnik. Potaknula ih je činjenica da je Surgutneftegas za Molove dionice platio više nego dvostruku cijenu od tadašnje tržišne, što bi bilo nelogično ako ostanu na udjelu koji im ne omogućava sudjelovanje u donošenju najvažnijih odluka.

No, Mađari su posljednjih godina dokazali da znaju uspješno štititi Mol od preuzimanja i većeg utjecaja stranih suvlasnika, pa to nije uspjelo ni Surgutneftegasu. Tako su im, na primjer, onemogućili sudjelovanje na Molovoj godišnjoj skupštini dioničara, zbog čega je ruska kompanija podnijela sudsku tužbu. No, možda se Mol i njih uspije riješiti jer su već počeli pregovore o otkupu njezina vlasničkog udjela u Molu.

Za Mađare je neovisnost Mola nacionalni interes

»Vitalni je nacionalni interes Mađarske da učini sve kako bi očuvala neovisnost nacionalne naftne i energetske kompanije«, kazao je mađarski ministar energetike Csaba Molnar nakon što je ruski Surgutneftegas od OMV-a kupio 21,2 posto Molovih dionica. Mađarska je vlada odmah pozvala rusku kompaniju da ne pokušava preuzeti Mol, a državni tajnik mađarskog ministarstva financija Laszlo Keller kazao je tada da vlada smatra važnim jamčenje neovisnosti kompanija od strateške važnosti za mađarsku državu.

Inicijativa je u neskladu s europskim propisima

Bilo kakvo ograničavanje ovog tipa je protivno europskim propisima o slobodnom kretanju kapitala i kod toga se ne može pozivati na opće, nacionalne ili strateške interese, kaže profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Siniša Petrović, komentirajući premijerkinu najavu o donošenju zakona kojim će se svima, osim Hrvatskoj, ograničiti mogućnost stjecanja više od 49 posto dionica. Osim toga, takvo ograničavanje je, dodaje, diskriminatorno. Zato takav zakon, prema njegovim riječima, ne bi bio u skladu s europskim propisima. Petrović upozorava i da se zbog sumnje na navodnu korupciju ne može ograničavati slobodno kretanje kapitala i ističe da su i Mađari prije nekoliko godina zbog istog razloga na zahtjev Europske komisije, nekoliko mjeseci nakon donošenja, morali ukinuti svoj zakon koji je sprječavao preuzimanje Mola.

RPŽ/V