Krah bijele Amerike: Ispunjeno proročanstvo

New York – Pobjeda Baracka Obame na američkim predsjedničkim izborima prošlog tjedna bila je veoma različita od pobjede iz 2008. godine.

Prije četiri godine, mladi tamnoputi senator pobijedio je rušeći rasne barijere uz snažnu poruku o promjeni, šarmirajući većinu Amerikanaca najavom novog početka za naciju obilježenom političkim ‘statusom quo’. Danas, predsjednik koji je u međuvremenu napunio pet desetljeća nudi drukčiju nadu milijunima onih koji trebaju pomoć u ubiranju plodova vlastita rada, analizira talijanska La Stampa.

Lice pobjede prošlog utorka bila je Jacky Cruz, 21-godišnja američka odlikašica, volonterka koja je vlastito školovanje financirala radom. Donedavno, toj djevojci smiješila se blistava budućnost, a sada je naišla na zid – nema pravo na visoko obrazovanje. Jacky Cruz ušla je u SAD ilegalno, kada su joj bile svega tri godine, zajedno s roditeljima koji su u obećanu zemlju stigli kao sezonski berači borovnica. Kao i sva djeca ilegalnih imigranata, Jacky je naučila kako biti ‘nevidljiva’. Danas, oko dva milijuna ljudi koji dijele njezinu sudbinu računaju na Baracka Obamu kako bi prestali živjeti kao duhovi.

Njima Obamina prošlotjedna pobjeda predstavlja veliku nadu, kao i još mnogim manjinskim skupinama, koje pojedinačno ne bi imale značajna utjecaja na izbore, ali ujedinjene predstavljaju biračku silu.

Za uspjeh na izborima, kandidat mora poznavati svoju zemlju ‘u dušu’. Mora biti upoznat s problemima svih skupina stanovništva, znati kako razmišljaju, što žele sada, a što bi mogli poželjeti u budućnosti.

Obamin pobjednički tim uspio je upravo u tome. Znajući da će se većina bijelih glasača nakloniti republikanskom kandidatu, iznašli su prostora za novu koaliciju interesnih skupina, ponavljajući podvig Franklina Roosevelta koji je prije 80 godina osvojio bijele farmere s američkog juga, ali i talijanske i irske radnike s industrijskog sjevera, osiguravajući demokratima vlast u iduća dva desetljeća.

Danas, kao i 1932., moguće je ciljati na promjenu paradigme zbog ekonomske krize koja je dramatično promijenila osjećaje i težnje Amerikanaca.

Rođena je tako nova koalicija, koja je omogućila pobjedu nad ekonomskim promišljanjima dominantnima u posljednjih nekoliko desetljeća; na čelu s nekim tko gura ideju aktivne državne vlasti. Ta koalicija omogućila je pobjedu Obami, unatoč 60 posto bijelaca koji su glasali za Mitta Romneyja. Bijela, anglosaksonska, društveno konzervativna Amerika više ne udara ritam: sada to čine mnogobrojni pripadnici manjinskih skupina.

Strah Samuela Huntingtona, autora slavne knjige ‘Political Order in Changing Societies’ obistinio se prošlog utorka. Tri godine prije njegove smrti 2005., taj profesor s Harvarda prognozirao je kraj WASP-ovske (White Anglo-Saxon Protestant) Amerike utemeljene na mitovima individualizma i slobodnog tržišta koji su dva stoljeća ideološki integrirali migracijske valove.

Sada, u ponešto drukčijim uvjetima od katastrofe koju je prorekao Huntington, Obama je spojio progresivnu bijelu manjinu zainteresiranu za građanska prava (gay brakovi, pravo na pobačaj i dr.) i ostale manjinske grupe multietničke Amerike. Tamnoputi demokrat osvojio je glasove 93 posto Afroamerikanaca, 73 posto Azijata i 70 posto latino glasova. Latinoamerikanci su presudili ishode glasanja na Floridi i u Virdžiniji te su razbili konzervativni blok na jugozapadu, predajući Kolorado, Nevadu i Novi Meksiko u Obamine ruke.

Prema nekim drugim parametrima, Južnoamerikanci bi bili idealni saveznici republikanaca: oni su katolici, žive za svoje obitelji, ne mili im se ideja gay brakova i uglavnom su konzervativni. Prigrlili bi sve republikanske vrijednosti, ali ne mogu prihvatiti rezanje minimalnih beneficija (njihove mnogočlane obitelji trebaju besplatno obrazovanje i zdravstveno osiguranje) kao ni deportaciju imigranata bez zelene karte (oko 12 milijuna duša).

Za razliku od svojih političkih istomišljenika u ostatku SAD-a, bijeli radnici iz Ohija i Michigana glasali su za Obamu, jer se osjećaju sigurnijima uz čovjeka koji je spasio autoindustriju dok je Romney govorio da Detroit treba prepustiti bankrotu.

Analizirajući demografske, zemljopisne i društvene promjene, Obamin tim shvatio je i da se velika većina Amerikanki sada opredjeljuje uglavnom po pitanju reproduktivnih sloboda i ne žele da njima upravlja skupina ostarjelih bijelih muškaraca.

Pobjednička koalicija, kojoj je uz demografski ‘latino boom’ suđen daljnji rast, stavlja republikance u veliku opasnost zahtijevajući od njih da ozbiljno promisle o samoj prirodi stranke. Ne treba, međutim, gubiti iz vida da je Obama predsjednik države koja je duboko podijeljena, zbog čega će vrlo brzo morati demonstrirati namjeru i sposobnost da poradi na ponovnom ujedinjavaju polarizirane nacije.

RPŽ/TP