Korizma

Korizma je liturgijsko vrijeme crkvene godine kroz koje se vjernici pripravljaju za temeljni blagdan kršćanske vjere, blagdan Uskrsa.

Korizma uvijek započinje s Pepelnicom, Čistom srijedom, a traje 40 dana do isključivo Mise Gospodnje večere na Veliki Četvrtak, pa joj otuda i naziv četrdesetnica. Ona nas uvodi u otajstva Velikog tjedna koji započinje s nedjeljom Muke Gospodnje – Cvjetnicom.

Broj 40 u Bibliji, Svetom pismu ima svoje posebno značenje. Upućuje nas na četrdesetna razdoblja u povijesti spasenja. Tako su Izraelci, nakon izlaska iz egipatskog ropstva na putu prema Obećanoj zemlji proveli u pustinji 40 godina. Bilo je to vrijeme kušnje i sazrijevanja. Iako su vidjeli Boga na djelu, kroz to su vrijema često gubili pouzdanje i vjeru, upadali su u kolebljivost. Ipak, Bog ih nije ostavljao, nego su uvijek iznova mogli iskusiti Božju ljubav i brigu koje unatoč svemu nije nedostajalo. Mojsije je 40 dana i noći molio i postio na brdu Sinaju kako bi ublažio Božju srdžbu protiv Izraelaca koji su ostavili Boga i klanjali se zlatnom teletu. Prorok Ilija je 40 dana putovao na božju goru Horeb. Ninivljani su proglasili četrdeset dnevni post, obrativši se na propovijed joninu, te teko spasili grad od uništenja i propasti. Nakon krštenja na rijeci Jordan, pred početak svoga javnog djelovanja, Isus je proboravio u pustinji 40 dana i noći moleći i posteći, te je bio iskušan od zloga. Nakon uskrsnuća Isus se 40 dana ukazivao apostolima, a potom uzašao na nebo.

40 je biblijski broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, cjelinu, svršetak nečega, postizanje cilja. Korizma želi upravo to. Pred nas vjernike stavlja konačni cilj, naše određenje – nebo i nebesku proslavu kod boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Cilj korizma je Uskrs. Isusov i naš Uskrs. Svojim uskrsnućem Isus pokazuje dimenziju novog života, usmjerava naš pogled s onu stranu povijesti, s onu sranu obzorja ovoga svijeta, otvara zastor vječnosti u koju je Bog pozvao čovjeka. Kroz Korizmu smo pozvani svladati napast promatranja ovoga svijeta kao konačne i priznati da je “naša domovina na nebesima” ( Fil 3,20 ). Ona traži od nas da se svaki pojedini sjeti kako nismo samo tjelesna bića, kako nismo samo zemaljski, već se u nama treba poroditi živa čežnja za onim nebeskim, naš dom je u bogu. Korizma nas upozorava da još nismo na cilju, nego na putu. Vrhunce treba osvojiti, a to nije lako. Traži se naša zauzetost. Kolika je cijena našeg spasenja pokazano je u osobi Isusa Krista koji je središnji lik korizmenog vremena. Zato nam se valja zagledati u njegov lik i životno djelo kako bismo više spoznali što je učinio za nas i naše spasenje, te poći tim putem u Život. Znači, Korizma od nas traži zauzetost za spasenje. Sv. Augustin kaže: “Bog nas je stvorio bez nas, ali nas ne spašava bez nas.”.

Korizma je stoga obilježena ozbiljnim promišljanjem nad Božjom Riječi, ali i intenzivnom izgradnjom sebe kao osobe, kako bismo u svjetlu objavljenoga izrasli u nove ljude po mjeri Krista, postali Kristoliki, Djeca Božja u punom smislu te riječi, te tako postigli obećana dobra. Kroz Korizmu se u misnim slavljima ne pjeva niti sa moli “Slava”. U svim djelovima Mise i Časoslova ispušta se “Aleluja” gdje god se pojavi. Zabranjuje se sviranje orgulja i drugih instrumenata, osim za podržavanje pjevanja, na IV: nedjelju Korizme “Veseli se”, na svetkovine i blagdane, kod izlaganja Euharistije,…

U Korizmenom vremenu nije običaj ni vjenčavanja, a ako se obavlja mladence se upozorava da se uzdrže od pompe. U našoj nadbiskupiji zabranjuje se vjenčanje u dane svetog Trodnevlja tj. Na Veliki Četvrtak, Veliki Petak, Veliku Subotu, kao i na Uskrs. Na ozbiljnost i važnost zadanoga Korizma nas podsjeća i svojom ljubičastom bojom liturgije jer korizmeno vrijeme ne trpi buku i zabave. Zato Crkva ne preporuča bilo kakve proslave ili svečanosti, plesi zabavu. Traži od nas da odložimo sve tjelesno što bi nas moglo rastresati, pa i ono neprestano slušanje glazbe, a prionemo uz ono duhovno. Disponirati se za meditaciju i kontemplaciju, jer Bog progovara u tišini srca, ne u buci i vrevi. Valja nam stvoriti plodnu tišinu da možemo čuti Boga – to je ona pustinja korizmenog vremena u koju treba ući. Velike se stvari događaju u tišini.

U tu svrhu bilo bi dobro kada bi se ustegnuli posjeta disco klubovima, znali ugasiti televizor i odreći se prekomjernog gledanja videa, a pronaći vremena za čitanje Sv. Pisma ili knjige duhovnog sadržaja, kada bismo više vremena posvetili molitvi, redovitom pohađanju Svete Mise, obavljanju pobožnosti Križnog puta…

Naravno, kroz ovo milosno vrijeme ne smijemo propustiti i druga djela milosrđa – pomoći siromašnima, pohoditi bolesne, nemoćne i osamljene osobe, iskazati više ljubavi i pažnje prema starijima, udijeliti milostinju ili učiniti neko drugo djelo ljubavi prema potrebnima. Svatko neka da od sebe što može, da bi u ovom svetom pokorničkom vremenu zdušnije vršio svoje dužnosti i zdušnije ono dobro koje pridonosi vlastitoj izgradnji, ali i zajedničkom napretku za sav narod i cijeli svijet. Bog želi da svaki od nas iskoristi svoj život i na dobro drugih, jer bismo u suprotnom sve sveli samo na pobožne vježbe, a možda upali u oholost i farizejizam. Naše duhovne žrtve koje činimo ne smiju nas pretvoriti u sebičnjake, već nas mijenjati i dovesti u pravi odnos s Bogom i sa svijetom. Korizma je vrijeme sijanja i klijanja novoga života. To što ćemo i u ovoj korizmi posijati sigurno ćemo i žeti. Dakle, budimo kroz ovo milosno vrijeme ozbiljno zauzeti oko spasenja.

RPŽ/vlč. Dubravko Lauš