Komentar: Povećajmo obespravljenost Hrvata

Kada bi neki novinar koji tek počinje pratiti zbivanja u BiH, recimo iz neke zapadnoeuropske ili prekooceanske države, čitao posljednjih dana vijesti, izjave, intervjue političkih čelnika o zbivanjima u BiH, njihove osvrte i predviđanja raspleta situacije, ostao bi apsolutno zbunjen.

Svatko vodi svoju politiku i teži onomu što je drugima neprihvatljivo. Ali tako je već dugo u BiH. Sve od onog dana kada su ovoj zemlji udareni krivi temelji u Daytonu zbog kojih se ona nikada neće moći izgraditi u jednu normalnu državu. Dvije izjave, jednog jakog političkog čelnika i jednog veleposlanike, možda najviše govore o današnjici i sutrašnjici BiH. Ili bar o tome što oni priželjkuju da se desi.

Uvjeti za raspad

I pored naraslih tenzija u RS-u, između dvije vodeće stranke SNSD-a i SDS-a, tu je situacija najjasnija. Izričita ruska i vrlo snažna podrška Srbije RS-u  daje Miloradu Dodiku gotovo svakodnevnu mogućnost da  ističe da će BiH doživjeti svoj neumitni kolaps i raspad. Prije šest-sedam godina za to bi se letjelo s položaja, ali to je danas običajna retorika koja stiže iz RS-a. Predsjedniku RS-a je smiješna priča o europskoj budućnosti BiH. I zaista, tu ima pravo. BiH u EU je samo nedoglediva budućnost. To na kraju, između redaka, poručuju i iz Bruxella. „I sama Europa, koja ima strahovite socijalne i ekonomske probleme, kaže da poslije Hrvatske, dugi niz godina neće primiti nijednu zemlju pod svoju `kapu`. Druga je tema da mi sami, zbog sebe, moramo usvojiti europska pravila da bi nam bilo bolje“, naglasio je Dodik u nedavnom intervjuu za portal Telegraf.rs. Rekao je kako ne vidi mogućnost da BiH preživi u budućnosti jer je to podijeljeno društvo. „Vjerujem da će se stvoriti eksterni politički uvjeti za raspad BiH. I vjerujem da taj raspad treba biti miran. Za sve je najbolje da surađujemo i živimo u miru bez krutih granica, da imamo kompatibilan ekonomski sustav, a da smo politički suvereni u donošenju svih važnih odluka. Hoće li to biti 2035. ili ranije, potpuno je nebitno”, istaknuo je Dodik komentirajući novu mapu Europe 2035. koju su izradili ruski geopolitičari i na kojoj nema BiH.

OHR te sve političke skupine i svi veleposlanici koji kroje sudbinu BiH kao da su izgubili glas i ne mogu više komentirati ovakve izjave. Povremeno kažu da su neodmjerene i potpuno neostvarive. Ali teško je preći preko očite činjenice da je BiH danas potpuno podijeljeno društvo i da, u slučaju referenduma u RS-u, uopće ne bi bilo rasprave o pitanju želi li većinsko stanovništvo u tom entitetu ostati u BiH ili „otići“ iz nje.

Druga važna izjava dolazi od američkog veleposlanika koji u BiH igra vrlo važnu ulogu. Patrick Moon se u nedavnom intervju za televizijsku postaju Al-Jaazeru jasno opredijelio za velikobošnjačku koncepciju Federacije BiH. U istom razgovoru je  vrlo oprezno i s respektom govorio o RS-u i „gospodinu predsjedniku Dodiku“. Najavio je već ranije za proljeće rad na reformi Ustava, a time i same Federacije BiH.

„Taj proces će biti zasnovan na mišljenjima stručnjaka, akademika, predstavnika nevladinih organizacija, ali ne političkih stranaka. Želimo osigurati da proces proizvede pragmatična, realistična rješenja koja ćemo onda ponuditi političkim čelnicima, kako bismo dobili njihovu potporu u reformi Ustava Federacije BiH”, rekao je američki veleposlanik Moon u intervjuu za Al-Jazzeru. Dakle, ako se do konačnog dokumenta dođe, onda bi se ti prijedlozi trebali ponuditi političarima u BiH „oko kojih oni moraju pronaći kompromis. Zapravo dvije postavke iz te njegove izjave su ustvari apsolutno neshvatljive i politološki potpuno promašene: zašto postoje izbori i političke stranke ako one neće biti oni čimbenici koji će biti najizravnije uključeni u pronalaženje rješenja? Ne mogu nikakvi stručnjaci, pa otkuda god bili, i nevladine organizacije o tome odlučivati. Oni mogu biti samo savjetodavci predstavnicima koje je narod izabrao na izborima. Drugo: svatko u BiH zna da su ovdje i stručnjaci, i akademici, i nevladine organizacije jasno podijeljeni po nacionalnom ključu. Naravno, uvijek ćete pronaći par Hrvata koji će stati uz bilo koje predložene promjene (bilo stručnjaka, bilo članova tzv. nevladinih organizacija), ali zar to može biti rješenje ako ga ne podržava većina jednoga naroda? Iz tog intervjua je bilo vidljivo da američki veleposlanik uporabljuje samo izraz „građani“ vrlo rijetko spominjući riječ narod, dakle namjerno „zaboravlja“ na ključnu polugu postojanja BiH.
 
Ni entitet, ni kanal

O političkoj obespravljenosti i u Federaciji, pa i u BiH hrvatskog naroda nije ništa kazao. Očito je da njega položaj Hrvata ne zanima i da jedino želi govoriti o građanima. U konačnici se mogla, između redaka, iščitati jasna poruka da se zalaže za Federaciju gdje bi se sve rješavalo kroz opciju jedan građanin, jedna glas, dakle za načelo koje zastupa velikobošnjačke politika u BiH i u FBiH. Da sve bude jasnije američki veleposlanik je ponovio i sljedeće otrcane fraze „sarajevske čaršije“: „Ideja o trećem entitetu se, na žalost, bavila prošlošću, razdvajanjem. Mi želimo da u budućnosti BiH postoji suradnja, zbližavanje građana kako bi radili na pitanjima koja su im svima od najvećeg značaja. Ideja o trećem entitetu se zaglavila u prošlosti, ona nema nikakvu budućnost, nikada ne bi bila usvojena u Federaciji i žalosno je što neki politički čelnici i analitičari misle da je to realistična opcija. Ona to zaista nije i ne trebamo trošiti vrijeme na nju. Nađimo neka pozitivna rješenja koja će služiti svim građanima Federacije BiH bez obzira na to kojem narodu pripadali“, kazao je američki veleposlanik.

A onda je uslijedila točka na i. Dok u Belgiji Flamanci i Valonci imaju potpuno odvojene rtv kanale, dok u finskoj švedska manjina ima svoje javne medij, Patrick Moon je izjavio da nije prihvatljivo ni formiranje rtv kanala na hrvatskom jeziku, odnosno po „etničkom principu“. „Televizija se treba bazirati na regijama, a ne na etničkim skupinama. To treba ovoj zemlji i to je njena budućnost.“ Kazao je da je sa svim tim pogledima upoznat i službeni Zagreb. I na taj šokantni intervju iz redova hrvatske političke elite u BiH nitko nije reagirao. Stvarno se čovjek mora upitati tko to zastupa interese hrvatskog naroda u BiH? Zar se išta dobro može očekivati za Hrvate na proljeće iz inicijative koju je pokrenuo čovjek kojemu nije prihvatljivo ni to da Hrvati imaju javni rtv sustav na svom jeziku? Zar se išta dobro može očekivati od političkih predstavnika hrvatskog naroda koji se na ovakve izjave nisu uopće osvrnuli. Ne vjerujem da ih nisu čuli, ali vjerujem da se ne usude kontrirati američkom veleposlaniku. Istina, nakon nekoliko dana taj veleposlanik je na jednoj drugoj televiziji nevoljko dodao da će se poštovati i prava Hrvata.

I kako onda smiješno izgleda i odluka o usvajanje izmjena Zakona o rtv sustavu BiH u Vijeću ministara (uz podršku samo ministre iz dva HDZ-a te ministara iz RS-a i protivljenje partnerskih bošnjačkih SDP-a i SBB-a) koja predviđa osnivanje kanala na hrvatskom jeziku, a koja suštinski ništa neće promijeniti. Zato treba jasno ponoviti: Hrvati neće u skoro vrijeme dobiti kanal na svom jeziku. Već idućih dana je Hrvatima poručeno iz „partnerskih“ i srpskih i bošnjačkih stranaka da predložene promjene neće podržati u dva doma državnog parlamentu i da od tog kanala nema ništa. Bošnjacima taj kanal „ugrožava njihov vitalni nacionalni interes“, a Srbi ne bi dijelili novac za rtv sustav na još jedan dio. Tu, bar za sada, prestaje svaka argumentirana priča o skorom početku emitiranja programa na hrvatskom jeziku. I opet zorno pokazuje kakav utjecaj na zbivanja u BiH ima hrvatska politika.

Ovih dana su mnogi mediji prenijeli riječi dekana Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu Šaćir Filandra izrečene prije nekoliko godina. „Najsmješnija je sarajevska argumentacija koja se svodi na to da mi bolje znamo što je za Hrvate dobro, mi znamo da bi ih to odvelo u marginalizaciju, izolaciju, parohijalizaciju, ideološki ekstremizam itd. Ne dopuštajući im poseban TV kanal mi ih kao spašavamo i oni na tome treba nam biti zahvalni. Ako će Hrvati s vlastitim televizijskim kanalom ići u samomarginaliziranje, neka idu, i to treba prihvatiti kao njihov izbor, te im stoga konačno ne treba stajati na putu da naprave svoju televiziju”, poručio je Filandra. No te riječi bošnjačka je politika prečula jer o ravnopravnosti Hrvata oni ne žele govoriti ni u snu.

A da bi se dočarao sav kaos koji vlada  u FBiH, o kojemu smo već i pisali, treba kazati da tu  vlada Vlada koja nije većina u parlamentu Federacije, da je jedna stranka i u Vladi i u oporbi,  da predsjednika Federacije nova većina ne može smijeniti, a upravo on sprečava imenovanje nove vlade… Sve je to političko ludilo  proisteklo iz odluke OHR-a i moćnog američkog veleposlanstva o suspendiranju odluke SIP-a BiH, odnosno Ustava, nakon posljednjih parlamentarnih izbora 2010.

No taj kaos očito nekima odgovora. Zbog toga će oni nešto i poduzeti ove godine u FBiH. Za sada je ova zima blaga, ali proljeće i ljeto mogu donijeti (sudeći po svemu viđenom) tajfun koji će satrti s lica zemlje i ono malo preostalih hrvatskih prava u BiH, osobito u Federaciji. Povećajmo obespravljenost Hrvata –  takva se poruka šalje ovih dana.

Brane Vrbić