Na početku veljače smo promišljali na ovim stranicama što nam to poručuju sastanci i dogovori iz Pruda i Banje Luka. Kratko ponavljajući činjenice iz tog teksta prisjetimo se da smo napisali da je očito da međunarodna zajednica, iako ne iz prvog plana, podržava te razgovore, da su razgovori trojice čelnika najutjecajnijih stranaka iz tri bh. naroda jednostavno iznuđeni zbog iznimno loših političkih prilika i gospodarskih pokazatelja, da imaju “glavu i rep”, da su javni za razliku od propalih i do zadnjih dana konspirativnih razgovora u sklopu neslavno propalog “travanjskog” paketa ustavnih promjena iz 2006. godine.
No također smo naglasili da im je najveća zapreka nedovoljan broj ruku zastupnika za promjenu ustava u dva doma bh. parlamenta, odnosno “ekskluzivitet” koji je dobrim dijelom isključio ostale stranke. Tu je i teško usklađivanje “novog dogovora” i postizanja kompromisa između samih sudionika tih pregovora. Također i očekivani oštri napadi i iz oporbe, ali i pozicije na čelnike trojke. I kroz protekla dva mjeseca sve pretpostavka izrečene u tom tekstu su se i potvrdile.
Pripreme za novi krug razgovora
Sastanak u Mostaru je donio očekivani istup (napuštanje sastanka) premijera RS–a Milorada Dodika. Najviše se u javnosti tih dana spominjala mogućnost prekrajanja granica entiteta. To je bilo dovoljno za oporbu iz RS–a da po prvi put u nekoliko zadnjih godina oštrije i uspješnije progovori protiv Dodika i SNSD–a. U isto vrijeme se podiže optužnica SIPA–e protiv premijera RS–a. I onda se zbila očekivana “filmska klapa” napuštanja sastanka u Mostaru.
Vidjelo se kroz ovo vrijeme da Dodik itekako zazire od napada na njegovo tzv. “prodavanje” interesa i teritorija RS–a, da SDA i njezina predsjednika Tihića uskoro očekuju novi stranački izbori, kongres stranke, u kojima nije baš najjasnije tko kreće s koje pozicije. Zamjetno je da u napadi iz Stranke za BiH na čelnika SDA za sada uglavnom uspješno amortizirani. Sam Tihić često ističe nepovoljnu političku klimu koja se stvara oko ovih razgovora. A bez pozitivnog ozračja teško je očekivati napredak oko usuglašavanja oko prebitnih pitanja za budućnost zemlje.
A što se zbiva u hrvatskom korpusu? Poslije zadnjeg posjeta premijera RH Ive Sanadera BiH, odnosno Mostaru, čini se da se počinje ozbiljnije opet govoriti o ujedinjenju dva HDZ–a. Ostaje otvoreno pitanje otkuda baš sada ponovno aktualiziranje ovog procesa posebno ako se sjetimo da je upravo HDZ RH bio jedan od glavnih pokretača osnivanja HDZ–a 1990. Bez te podrške, vrlo jasno i jako naglašene na prošlim općim izborima 2006. godine, pitanje je bi li novoutemeljeni HDZ 1990 polučio tako solidne rezultate. Raniji pokušaji osnivanja jake hrvatske oporbe u BiH, iako se zbivao u drugačijim okolnostima (recimo NHI), nisu bili ni približno snažni kao osnivanje nove stranke koja se nije htjela odreći ni imena (njegovog dijela) stranke od koje se odvojila. Naravno, u cijeloj se toj priči mora uzeti u obzir i jasno iznesen stav Biskupske konferencije BiH protiv “travanjskog” paketa ustavnih promjena iza kojih je tada stajao i HDZ BiH.
O ponovnom ujedinjenju, svatko iz svog kuta, ali uglavnom pozitivno (ponetko i bez komentara) su se izjasnili i vodeći ljudi dva HDZ–a. Sve je izričito podupro, ako i sam prudski proces, i hrvatski premijer. Hoće li se ići i dalje u tom smjeru i kako će to izgledati na terenu, posebno na općinskim razinama, gdje u nekim sredinama situacija ni najmanje nije bila idilična tijekom prošlogodišnjih općinskih izbora, ostaje da se vidi. Zašto se to nije zbilo prije tih izbora, otkuda sada tako snažan zaokret u redovima matične stranke u RH, vjerojatno više znaju sami sudionici tih razgovora. Samo po sebi se nameće razmišljanje da je sve to u cilju ojačavanja pozicije Hrvata u budućim pregovorima, ali možda još više i samog pregovaračkog trojca iz Pruda.
Ako u cilju neupitne podrške prudskom procesu i Dodiku riječi potpore izrekne i predsjednik Srbije Boris Tadić prigodom budućeg posjeta BiH o kojemu se govori, te Tihić učvrsti svoju poziciju u SDA uz pomoć nekih drugih osoba i država, jasno je da bi prudski razgovori mogli ući u završnicu.
No uz sve to treba kazati, da je bez obzira kakva bude budućnost BiH, za hrvatski narod, kao uostalom i za svaki drugi, bitno da ima prigodu birati između bar dvije opcije. To je temelj demokracije, ali i napretka jednog naroda, pa i u višenacionalnim zajednicama. Naravno drugo je što zakonske (izborne) odredbe i malobrojnost hrvatskog naroda otvaraju neka druga pitanja i ovu postavku danas u praksi u BiH dovode pod znak pitanja. Ako se sve to promjeni budućim ustrojem i Hrvati se ne budu bojali nadglasavanja brzo će doći do konačnog prelaska iz pokrete u hrvatsko višestranačje u BiH.
Inzkov koncept etnička sigurnost
Ključ ovih razgovora oko novog ustroja BiH je, vrlo kratko i jasno rečeno, su pitanja teritorija, novca i nadležnosti. Pitanje teritorija, ako se do njega uopće i dođe, bit će svakako najteži dio razgovora, ali gledajući na stvarnost BiH nezaobilazno u novom ustroju BiH. Očito je da rješenje s dva entiteta i tri naroda promašeno, nepravedno i na dulji rok neodrživo, a da opet rezultati i zadnjih lokalnih izbora jasno govore da je rat učinio svoje, da se nekadašnja slika o nacionalnom udjelu stanovništva iz 1991. iznimno promijenila, da je povratak ostao uglavnom mrtvo slovo na papiru kao i priča o mulitikulturizmu pojedinih krajeva i gradova. Realnost priča jednu drugu priču, a samim time nudi i neka druga rješenja.
No na tom “putovanju” prema novom ustroju i ustavu još je mnogo zapreka i nepoznanica koji cijeli ovaj proces mogu i na određeno vrijeme zaustaviti. Gledajući u cjelini na stanje u BiH potpuno pravo ima pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar koji je u jednoj nedavnoj emisiji na HTV–u kazao da je na svakom koraku u ovoj zemlji vidljivo “puzajuće beznađe”, da ova zemlja nema vremena za čekanje, a što se tiče hrvatskog naroda da gotovo ni jedno novo rješenje ne može biti gore od ovoga kojeg sada imamo.
No vratimo se započetim pregovorima. Dodik nije došao u Mostar navodno zbog izjave hrvatskog ministra inozemnih poslova Gordana Jandrokovića o ozbiljnosti situacije u BiH. Kao da to svima koji ovdje žive nije poznato. Brzo potom je upravo on najavio novi krug razgovora. Prije toga su trojica političara uputila poziv i ostalim strankama da se priključe ovim razgovorima, a određena procedura je pokrenuta i u parlamentu. Ako se još poklope i gore navedene teze o ujedinjenju, pozitivnim reakcijama iz Srbije i reizboru u SDA tada prudski proces dobiva još jedan ozbiljniji zamah.
U cijelom tom procesu će svakako značajnu ulogu igrati i novi visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko, austrijski političar slovenskih korijena bivši veleposlanik Austrije u BiH. Inzko je poručio u jednoj od svojih prvih izjava za HTV da će raditi na novom konceptu, etničke sigurnosti (kako ga je on nazvao) koji po njemu uključuje puno pojmova: juridičkih, kulturnih, lingvistički i puno je širi pojam, kako je on rekao, od pojma same političku ravnopravnosti tri naroda.
Ta etnička sigurnost treba važiti za sve, a osobito za najmalobrojniji narod te za pojedince, kazao je Inzko. Dogovor je na prvom mjestu, a bonnske ovlasti na zadnjem, dodao je on objašnjavajući zamišljeni način svog djelovanja na mjestu visokog predstavnika. Samo se nadamo da ga Hrvati neće upamtiti po zlu kao njegova zemljaka Petritscha koji je dokinuo najbitnije poluge hrvatske ravnopravnosti u FBiH.
Za kraj ponavljamo konstataciju napisanu početkom veljače: “Što se tiče samog ishoda ovih dogovora on je i dalje neizvjestan. Izvjesno je da je oko ovih pitanja potreban širi konsenzus u političkim krugovima u BiH nego što je prisutan sada, potrebni su odgovorni političari, i sasvim sigurno i za sve tri strane u BiH ponekad i teški kompromisi. I naravno, da ne zaboravimo naglasiti, konstruktivna i pravedna uloga međunarodne zajednice. Bez svega toga teško je očekivati korak naprijed, već samo vraćanje u začarani, nesnosni i destabilizirajući krug daytonske BiH”.