Oni koji danas žive u Bosni i Hercegovini dobrim dijelom ne osjećaju državu svojom, nezadovoljni su ekonomskom situacijom i imaju malo nade da će se stvari u budućnosti popraviti – najkraći je mogući sažetak tog Gallupovoga godišnjeg istraživanja provedenog na području balkanskih država. Stanovnici BiH ne nadaju se boljem, nikome ne vjeruju niti smatraju da ih Europljani rado žele vidjeti u svome društvu, mogli smo isčitati iz nedavno objavljenog Gallupovog istraživanja.
Gallupovim se istraživanjima, zbog njegove reputacije, obično vjeruje puno više nego nekim drugim agencijam i istraživačko–anketnim kućama.
No sasvim sigurno od svih postavljenih pitanja najzanimljiviji je upravo pitanje: “Osjećate li BiH kao svoju državu?” Čak 90 posto upitanih u RS–u odgovorilo je s “ne”, dok je u FBiH tek polovica onih koji BiH osjećaju kao svoju državu.
Očekivani odgovori
Za većinu onih koji žive u BiH ti rezultati i nisu nekavo iznenađenje. Tko god ćešće putuje i razgovara sa stanovnicima RS–a zna da je za njih BiH samo “nužno zlo” koje moraju trpjeti i da su njihova razmišljanja usmjerena samo prema jednom cilju – ujedinjenju sa Srbijom ili u najgorem slučaju održavanju samo minimuma veza s državom BiH. O političkim vizijama iz Banja Luke, ali i onih većine tzv. “nevladinih” organizacija, ne treba ni govoriti. To jasno vidimo i čujemo svakog dana.
Pomalo iznenađuje visok postotak osoba koji u Federaciji ne osjećaju BiH kao svoju državu. Htio to netko priznati ili ne velika većina bh. Hrvata potaknuta gorkim iskustvima u daytonskoj tvorevini, svojoj potpunoj političkoj i kulturnoj marginalizaciji te snažnim financijskim udarom na većinske hrvatske krajeve, BiH, ovako koncipiranu, sasvim sigurno ne osjeća kao svoju državu.
Obično se smatra da su jedino za BiH, ali u svojim unitarističkim vizijama, zalaže najveći dio bošnjačkog naroda. No i kod njih se sve više osjeća razmišljanje da se RS izgubljena za BiH i da preostaje samo uspostavljanje unitarističke Federacije. To u svom ishodištu uključuje nijekanje osnovnih nacionalnih i ljudskih pravba bh. Hrvata, a sve kroz krinku lažne demokratičnosti izražene kroz geslo “jedan čovjek jedan glas.” Za višenacionalnu zemlju to je zapravo smrt demokracije, a obično i tih država.
Ovo istraživanje se samo nadovezuje na ranije izjave, dane nakon odlaska s funkcije visokih predstavnika, Wolfganga Petritscha i Paddyja Ashdowna o BiH kao luđačkoj košulji i promašenoj državi kojoj prijeti raspad. Jedini od međunarodnih službenika koji je nešto slično kazao dok je još bio na funkciji u BiH je bio voditelj misije UN–a u BiH Jacques Klein. On je 2002. godine rekao kako BiH “nikada u povijesti nije bila država”. Klein se pozvao i na izreku Winstona Churchila kako “na Balkanu ima više povijesti nego što se može svariti”. Oni bolji poznavatelji prilika jasno znaju da se o budućnosti BiH odlučivalo uvijek izvan njenih granica od berlinskog kongresa do Daytona. A i na famoznom zasjedanju Avnoj–a u Jajcu oko BiH i Sandžaka baš i nije bilo potpune suglasnosti među komunistilkim izaslanicima. Da i ne govorimo koliko će se novih činjenica, vjerojatno, u istom smjeru pojaviti kada se za 50 do 70 godina otvore arhive Pariza, Londona, Moskve… iz razdoblja raspada Jugoslavije i rata u BiH. I kao što će mnogi analitičari reći očito je da je, najblaže rečeno, BiH nedovršena država.
A sve je to nekako ponovno isplivalo na površinu i nakon ovog Gallupovog istraživanja. Postavlja se pitanje može li tako uređena i podijeljenja BiH uopće imati svoje sutra? Može pod pretoktoratom i poludiktaturom. Bez toga, sasvim sigurno ne može. Činjenica je da je BiH komplicirana i složena država i ne može se očekivati da za nju postoji jednostavno rješenje. Dayton je okončao rat i podijelio BiH na srpski i bošnjački dio pri čemu su Hrvati ostali potpuni gubitnici. I naravno, gubitnici su i svi oni protjerani ljudi koji nikada nisu dobili prigodu da se vrate na svoja ognjišta, a to im je trebao jamčiti upravo Dayton, te svi oni kojima je rat nanio nazacjeljive rane.
Poučak iz 1936. godine
No vratimo se još jednaput anketama i ispitivanjima javnog mnijenja. Mnogi možda ne znaju da je prvo ispitivanje javnog mnijenja, predizborno, provedeno u SAD–u još 1824. godine. Proveo ga je list Harrisburg Pennsyllvanian. No, sve do 1936 godine to nisu bila znanstveno istraživanja utemeljena na reprezentativnom uzorku. Obrat se zbio upravo te godine kada je ugledni američki llist The Literary Digest bio javno ponižen kada je intervijuirao dva milijuna (poslano je bilo deset milijuna upitnika) uglavnom imućnih (vlasnika telofonskih priključaka) građana i prognozirao pobjedu republikanskog kandidata Alfa Landona. Te godine je pobijedio demokrat Franklin D. Roosevelt.
Tu pobjedu je najavio istraživački tim Georga H. Gallupa koji je proveo znanstveno utemeljeno istraživanje na reprezentativnom uzorku od svega nekoliko tisuća ispitanika. Od tada istraživanja su umnogome još više tehnički napredovala, a Gallup je sačuvao reputaciju na tom polju kao najuglednije ime koje jamči ozbiljnost istraživanja. Standardne greške se kreću u okvirima +,– 3%. A kada je nedavno i Gallupovo istraživanje potvrdilo da se prednost Baracka Obame nad Johnom McCainom povećava bilo je poprilično izvijestan ishod i ovih zadnjih predsjedničkih izbora u SAD–u.
Dok na Zapadu pogreške u ispitivanjima javnog mnijenja i nisu česte u RH je situacija obrnuta.
Kao primjer vrlo netočnih “anketa” koje donose razne agencija i timovi možemo pogledati rezultate predviđanja rezultata parlamentarnih izbora. Redovito se donose istraživanja, u većini medija, koje nagovješćuju pobjedu udružene ljevice, i prije godinu i prije pet godina, ali rezultati izbora, koja su u tom slučaju najtočnija anketa, uvijek donose drugačije rezultate. Čak su velike pogreške pokazali i rezultati izlaznih anketa. Vrlo je slična situacija kada se govori i o nekim društvenim trendovima. Tada često “dobiveni rezultati” služe za nametanje vrlo upitnih stavova društvu, obično povezanih sa svjetonazorom.
Zato, ako ne vidite da je naznačeno da se radi o reprezentativnom uzorku (gdje je poštovano sve – odnos spolova, dobna struktura, obrazovna struktura, razmještaj populacije i još sto drugih bitnih, odnosno posebnih čimbenika, zavisno od vrste ankete – npr. nacionalna ili vjerska pripadnost) ankete možete uzeti tek kao razbibrigu.