Komentar: Neuspješnih 16 godina ‘državotvorne misije’

Dok nas svi uvjeravaju da je Europa sigurna oaza života u  dosta uzburkanom svijetu činjenice ipak govore nešto drugo. EU je ušla u velike i gotovo nesavladive probleme sa zajedničkom valutom, a pri tome su izbile na vidjelo i mnoge druge činjenice koje ističu sve podjele između 27 članica, a koje su u ranijem periodu bile samo deklarativno otklonjene.  

Uzburkani jugoistok Europe

A tek jugoistok Europe? Tu situacija tek nije jasna. Možda je najveći problem Srbija jer ona, njene političke elite, a potom i cijela nacija, nisu, što je europski raritet, zaokružili granice svoje države i krenula na normalni posttranzicijski put? Gdje su te granice? Iza Knina, iza Prijedora ili na Drini? Ispod Đakovice i Prizrena – na obroncima Šar planine? Iznad Subotice i Kanjiže ili pak nešto sjevernije ili nešto južnije? A mnogi i sada u Srbiji vide gotovo cijelu Makedoniju u svojim granicama? S takvom državom nikada ne možete biti na čisto što će se zbiti u budućnosti, osobito ako dođe do eskalacije novih kriza.

Položaj Vojvodine je za sada osiguran u granicama Srbije. Veliki broj doseljenih Srba doprinijeli su toj „stabilnosti“, kao i znatna odlazak ili asimilacija prije svega Hrvata, ali i drugih narodnosti na tlu Vojvodine. Ipak, sjetimo se Crne Gore. I tu su Srbi u 90-im bili većina, vezani do smrti za „majčicu Srbiju“, ali kad su kola krenula nizbrdo većina su postali Crnogorci. Nije isključen sličan scenarij ni za Vojvodinu.

Kosovo je posebna priča. Izgubljeno za Srbiju, izuzev samog sjevera, a gotovo nitko nema snage to kazati u Srbiji izuzev nekoliko manjih stranaka građanske orijentacije poput LDP-a. Hoće li doći do podjele pokrajine? To bi značilo i moguće podjele i drugih država u susjedstvu? Hoće li se Kosovo ujediniti s Albanijom? Iako priznato od većine najutjecajnijih država svijeta, jedan značajan dio se ipak nije odlučio za priznavanje Kosova.

A kakva budućnost čeka Makedoniju? Zbog Grčke se ne može službeno ni zvati Makedonija već joj je naziv Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. Zaista ponižavajuće. Bugarska, Grčka i Albanija rado bi podijelile taj prostor. U Makedoniji je od ukupnog broja stanovništva oko 25% Albanaca. Mnogi mladi Makedonci radi mogućnosti zaposlenja i ostalih pogodnosti uzimaju bugarske dokumenta što im ova država naveliko dijeli. Državnost Makedonije čini se i danas vrlo krhka.

Što se događa u Grčkoj i zašto se kaže „propao k’o Grčka“ to vidimo ovih dana.  Uz to njeni sukobi s Makedonijom ne jenjavaju, a i s Turskom nikada nisu cvjetale ruže. Turska, koja se malim dijelom drži europskog kopna je velika, ali politički vrlo nestabilna država. Da ne govorimo o njenom odnosu s Grčkom ili s Kurdima, vojnom aparatu i vrlo snažnom radikalnom političkom islamu.

A tu je i Crna Gora? Tu je uvijek na ivici sukob između Crnogoraca i ostalih nacionalnosti na jednoj strani te Srba na drugoj?

Eto, tako bi u samo par poteza mogli prikazati odnose na jugoistoku Europe. Očito je da tu o stabilnosti ne može biti riječi i da čak ni granice mnogih država nisu zaokružene.

Država bez unutarnjeg legitimiteta ne opstaje

A jednu od zemalja koju mnogi politolozi i analitičari ubrajaju u žarište krize je BiH. U svjetskim znanstvenim i geopolitičkim krugovima o njenoj državnosti se vode brojene rasprave.

„Apsurdno je tvrditi da BiH predstavlja neku funkcionalnu državu – ako još nije funkcionalna ni nakon 16 godina ‘državotvorne misije’“, smatra John Carpenter, viši suradnik Odjela za obranu i vanjsku politiku Instituta Keito. „Jedina predložena alternativa umjesto podjele je – nametanje snažnije središnje vlade putem zapadnog diktata, ali to je osuđeno na propast“, izjavio je Carpenter za „Radio Slobodnu Europu“. „Glavni problem u BiH nije nedostatak neke snažne središnje vlade. Glavni problem jeste taj što središnja vlada, u stvari sama država, nema nikakav legitimitet kod polovice populacije – ni kod Srba ni kod Hrvata. Nastojanje da se očuva takav politički entitet uzaludan je posao.“

Carpenter smatra da održavanje međunarodnog političkog i ekonomskog protektorata neće od BiH napraviti funkcionalnu državu. To, također, znači postojanje političke tempirane bombe koja može eksplodirati u bilo kom trenutku i obnoviti sukob koji je, devedesetih godina XX. stoljeća, toliko potresao tu regiju.
„Podjela nije univerzalno rješenje, ali je sigurno bolja od eventualnih alternativa,“ navodi Carpenter i dodaje da se to odnosi i na Kosovo, koje bi moglo biti funkcionalna država ako srpskoj manjini sjeverno od rijeke Ibar bude dopušteno da ostane sa Srbijom.

On je kritizirao neke od utjecajnih osoba međunarodne zajednice kao što je Morton Abramovic i James Huper koji su „užasnuti“ time što traži da Zapad razmisli o podjeli BiH i Kosova kao djelomičnom rješenju trenutnih problema na Balkanu. „Međutim, oni su, kao i većina drugih u vanjskopolitičkoj zajednici koji dijele njihova gledišta, izuzetno selektivni kad je riječ o ‘užasnutosti’ zbog prihvaćanja secesije i podjele kao političkog sredstva“, ističe Carpenter. On podsjeća da je podrška NATO-a i EU-a jednostranom proglašenju neovisnosti Kosova 2008. godine predstavljala prihvaćanje secesije od jedne demokratske zemlje, a ne od Srbije Slobodana Miloševića. Štoviše, zapadne sile bezobzirno su zaobišle Vijeće sigurnosti UN radi nametanja svoje volje.

Očito, u budućnost BiH i njenu državotvornost, slično je i s Kosovom, mnogi ne vjeruju. Carpenter tu zaista za BiH izvlači jedan vrlo važan razlog koji ističu i mnogi drugi politolozi. Tri naroda u BiH nitko nije pitao žele li živjeti zajedno, nije bilo državotvornog referenduma, što se uzima kao prvi korak ka izgradnji unutarnjeg legitimiteta neke države. I vidimo kakve su posljedice.

Nakon 16 godina BiH je i dalje potpuno podijeljeno društvo koje ne spajaju „kralj, pivo i nogometna reprezentacija“ kao što je slučaj s Belgijom. Podsjetimo se, ne tako davno belgijski premijer Yves Leterme je Belgiju nazvao povijesnom pogreškom i polušaljivo istaknuo upravo te tri stvari kao one koje tu zemlju još drže na okupu. Nametnuta vlast i nadglasavanje još više razdvajaju tri naroda u BiH, svi piju različitu vrstu piva i navijaju za tri različite reprezentacije. Mnogi misle i dalje da je BiH još veća povijesna pogreška od Belgije.

Promjene Ustava i Izbornog zakona

Pojedinci smatraju da se kroz zahvate u ustavu to stanje može popraviti. I to je točno jer sadašnji ustroj je potpuno izgubio mehanizme održivosti jednog društva i države. Samo je pitanje kolika je spremnost kod tri strane na te promjene? Promjena Ustava i Izbornog zakona se već duže vrijeme najavljuje. Prvi koraci su prije nekoliko tjedana i učinjeni i to prije svega pod pritiskom međunarodnih krugova zbog presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Tako je prva sjednica Privremenog zajedničkog povjerenstva oba doma Parlamentarne skupštine BiH za provođenje presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu „Sejdić i Finci protiv BiH“ održana je 13. listopada u Sarajevu.

Zastupnički i Dom naroda državnog parlamenta nedavno su usvojili zaključak o formiranju ovog povjerenstva. U skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava, zadatak Privremenog povjerenstva bit će pripremiti prijedloge amandmana na Ustav BiH kao i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH te ih posredstvom ovlaštenog predlagača dostaviti u parlamentarnu proceduru. Rok za pripremu prijedloga amandmana na Ustav BiH je 30. studeni, a za pripremu Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH 31. prosinca. U sastav Privremenog zajedničkog povjerenstva izabran je po jedan predstavnik iz svake stranke zastupljene u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Malo tko vjeruje da će ova rasprave BiH odvesti u mirnije vode zbog dijametralno suprotnih stavova političkih predstavnika tri naroda. Postoje tri mogućnosti: ‘salomonskog rješenja’ koji neće ništa suštinski mijenjati (što ima najviše izgleda), prijelaznih promjena koje će otvoriti mogućnosti za naredne promjene (čemu će prije svega težiti predstavnici međunarodne zajednice) te većih zahvata koji će stabilizirati prilike u zemlji (u što malo tko vjeruje).

Ipak, nešto će se zbiti, ali malo je vjerojatno da će to spustiti tenzije u BiH i od nje učiniti samoodrživu državu jer su i sva ranija zadiranje u Ustavi i Izborni zakon daytonske tvorevine donijela samo više problema nego koristi, osobito Hrvatima. BiH bolesniku je potreban kirurški zahvat, a ne stavljanje hladnog obloga na glavu.

Brane Vrbić