Novi politički procesi otvaraju se u BiH nakon zadnjih izbora u listopadu ove godine. Bošnjačke stranke SDA i SDP su odmah nakon izbora pokazale “političku ljubav” i više–manje jasno istaknule da se vide zajedno u vlasti. SNSD i SDS su bez prevelikih ustezanje rekle da će one predstavljati Srbe na državnoj razini, a u trenutku nastanka ovog teksta sporazum su potpisala i dva HDZ–a. Radi li se samo o potezima povučenim radi formiranja vlasti nakon izbora ili pak o najavi preustroja BiH ne može se još sasvim sigurno zaključiti, iako sve ukazuje da će se krenuti u ozbiljne ustavne promjene u BiH.
Federalna jedinica s hrvatskom većinom?
U cijeloj toj priči je itekako bitan, osobito za hrvatski narod u BiH, sporazum koji su potpisali predsjednici HDZ–a BiH Dragan Čović i HDZ–a 1990 Božo Ljubić. Njime je utvrđen zajednički nastup ovih dviju hrvatskih stranaka na svim razinama vlasti u ovoj zemlji nakon posljednjih izbora te se inzistira na ustavnoj reformi koja podrazumijeva uspostavu većinske hrvatske federalne jedinice. Čović i Ljubić su rekli da je poticaj za postizanje ovakvoga sporazuma stigao zbog pokušaja da se Hrvati eliminiraju iz vlasti prigodom provedbe izbornih rezultata, ali i homogenizacije među Bošnjacima i Srbima ususret predstojećih ustavnih promjena.
Predsjednik HDZ–a 1990 Božo Ljubić pojasnio je kako je hrvatska pozicija alarmantno ugrožena ustavnim rješenjima iz Daytona i neprincipijelnim promjenama koje su eskalirale na ovim izborima kada je – drugi put – izabran hrvatski predstavnik u Predsjedništvo većinom bošnjačkih glasova i nakon što je za potpredsjednika RS–a izabran velikosrbin. “To je razlog potrebe okupljanja legitimnih hrvatskih političkih predstavnika oko vrijednosti i načela bitnih nacionalnih pitanja, da se zajednički izborimo za ravnopravnost, kako u teritorijalnom, tako i u institucionalnom smislu, koja će uključivati i federalnu jedinicu s hrvatskom većinom”, rekao je Ljubić.
Predsjednik HDZ–a BiH Dragan Čović rekao je kako je prije potpisivanja sporazuma dobio potporu s raznih strana za okrupnjavanje hrvatske političke scene. “Naša suradnja ide na svim razinama u BiH i ovim šaljemo poruku svima u BiH, a napose našim biračima – da smo napravili jednu pozitivnu sinergiju koja naš izborni rezultat i zajedništvo na poseban način naglašava”, rekao je Čović. On je uvjeren kako je ovim sporazumom napravljen jedan ogroman iskorak ka stabilizaciji BiH. Postojeći Izborni zakon dopušta eliminaciju iz izvršne i zakonodavne vlasti na svim razinama 95 posto volje jednoga konstitutivnog naroda. “Oko ključnih stvari želimo biti zajedno, a to su izmjene Ustava i Izbornog zakona”, kazao je Čović. Čović i Ljubić odbacili su mogućnost sudjelovanja u sljedećem izbornom procesu kojim bi bilo moguće provesti izbornu prijevaru Hrvata. Pozvali su i ostale hrvatske stranke da se okupe oko ovoga projekta koji u svome temelju ima Kreševsku deklaraciju.
Sam sporazum je sastavljen od sedam točaka. U prvoj točki dvije stranke se obvezuju da će se u procesu pregovora o ustavnim reformama pridržavati osnova i principa Kreševske deklaracije i osigurati apsolutnu ustavnu jednakopravnost hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda u BiH u teritorijalnom i institucionalnom pogledu. “Strane su suglasne da se ovakva ustavna jednakopravnost hrvatskog naroda može osigurati samo reformom Ustava i novom teritorijalnom organizacijom koja će uključivati utemeljenje federalne jedinice s hrvatskom većinom koja će u sebi sadržavati trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu”, stoji u sporazumu. Drugi članak odnosi se na Izborni zakon BiH za čije će se izmjene zalagati, da bi se hrvatskom narodu u BiH osigurao izbor legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u svim tijelima i na svim razinama vlasti u BiH. U ostalih pet članaka, između ostalog, potpisnici se obvezuju da će sudjelovati u vlasti na svim razinama, da će u kontaktima s drugim strankama zastupati interese iz potpisanog sporazuma te da će raditi na ostvarivanju šireg hrvatskog nacionalnog konsenzusa.
Vidjet ćemo kakve će biti reakcije predstavnika druga dva naroda na ovaj sporazum, ali bit će zanimljivo poslušati reakcije i onog u brojkama jedva zamjetnog, no u predstavljanju na sarajevsko–bošnjačkim medijima vrlo glasnog dijela Hrvata koji u načelu pristaje na unitarnu BiH.
Zadnji vlak
Ovih dana se vrlo često spominje dvotrećinska većina, brojka od 29 ili više poslanika (od ukupno 42) u državnom parlamentu BiH koja bi mogla izglasovati novi ustav BiH. Ali za to bi svakako trebalo napraviti i jedno novo ozračje dogovora i kompromisa, različito od prisile nametnute kroz npr. Washingtonski i Daytonski sporazum. Vrijeme je da domaći čelnici povuku odlučujuće poteze, uz opasku da međunarodna zajednica mora i može u svemu tome značajno pripomoći. To se uostalom u posljednjih nekoliko godina i više nego jasno poručuje. Možda je ovo i zadnji vlak da se BiH spasi od potpunog urušavanja. Države koje su nijekale da imaju etničkih problema kroz svoje postojanje, a tipičan primjer za to je Belgija, danas su pred urušavanjem. Mnogi analitičari ističu da je šansa da Belgija preživi umrla već nakon II. svjetskog rata, kada je bila i posljednja prigoda da se osigura budućnost za tu državu. Danas je već kasno, smatraju mnogi. Više je nego izvjesno da se slična situacija ponavlja i s BiH. Ako pregovori iz 2005. i 2006. nisu imali dovoljnu snagu, gledano kroz podignute zastupničke ruke, ako se to isto ponovilo i kroz Prudski proces, očito se danas pokušava stvoriti jedna šira koalicija predstavnika sva tri naroda koja bi mogla trasirati put BiH u budućnost.
No od svega toga neće biti ništa ako svi ne budu spremni na kompromis. Dosadašnja iskustva ne daju nam previše nade i razloga za optimizam. Tko može biti najveći kočničar tog dogovora? Tko god to bio mora računati na to da bi svojom nesuradnjom mogao BiH odvesti u produbljivanje krize, socijalni i financijski kaos, potpuno neizvjesno sutra…. Zapad je već umoran od BiH, a kad ste umorni dobro je bilo kakvo rješenje. Dvojica vrlo poznatih i utjecajnih američkih političara u svojim su nedavnim izjavama na neki način i otvoreno priznala tu činjenicu.
Nekadašnji specijalni savjetnik američkog predsjednika za BiH te nekadašnji veleposlanik SAD–a u Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji William Montgomery je govorio o neizbježnom raspadu BiH. Gostujući u programu sarajevske televizije TV1, Montgomery je kazao kako je BiH i 15 godina nakon rata problematična država u kojoj nijedan važniji problem nije riješen te da je stoga realno razmišljati o njezinoj podjeli, a jedno od mogućih rješenja je odcjepljenje Republike Srpske i mirna disolucija zemlje. Rekavši da većina Srba i Hrvata ne osjeća BiH kao svoju zemlju i ne žele u njoj živjeti, pozvao je Bošnjake da počnu razmišljati o alternativi.
A bivši američki državni tajnik Henry Kissinger nedavno je još jednom ponovio kako Bosna i Hercegovina nema budućnost te kako se radi o umjetnoj tvorevini u kojoj su primorana živjeti tri naroda. Njegov stav je kako će se BiH podijeliti na tri cjeline, od kojih bi svaka od njih bila neovisna država koja bi se mogla priključiti susjednim zemljama.
“Ne postoji ‘bosanski jezik’. Ne postoji ‘bosanska kultura’. Bosna je administrativna jedinica koja se sastoji od Hrvata, Bošnjaka i Srba, umjetno stvorena u bivšoj Jugoslaviji i koju su glupo priznale kao državu zapadne sile. Smatram da trebamo stvoriti muslimansku državu, a dopustiti ostalim nacionalistima da osnuju svoje neovisne države ili da se priključe Republici Hrvatskoj i Srbiji”, rekao je bivši američki državni tajnik.
Istina je, od prve se izjave službeni Washington ogradio, ali o drugoj se nije oglasio. I danas se teško nalaze oni koji prelaze tek tako preko riječi barda američke diplomacije.
Zato, možda je ovo i zadnja prigoda za dogovor političkih elita, odnosno tri naroda kako “formulirati” buduću BiH koja će postati samoodrživa i u kojoj će tri naroda naći minimalni konsenzus za zajednički suživot. To bi ujedno značilo da se po prvi put u povijesti tri etničke zajednice na ovom prostoru dogodio uspješan dogovor o budućnosti zemlje.