Zagreb – Robert Matanić je priznao da je neizravno sudjelovao u pripremi ubojstva, tako što je pomogao odbjeglim počiniteljima Željku Milovanoviću i Bojanu Guduriću, piše Jutarnji list.
Doznaje se i kako je Milovanović Mataniću priznao da poznaje osobu koja je prvi put pokušala ubiti Pukanića, te da mu nije jasno kako je uspio promašiti. Za pomaganje u pripremi i bijegu optužio je i svog bratića Luku Matanića te Amira Mafalanija.
Matanić je za 500 eura kupio skuter u koji su kasnije Milovanović i Gudurić postavili eksploziv. Dvojac koji je ubio Ivu Pukanića i Niku Franjića kupio je i ukradenu Opel Corsu.
U trenutku dok je planiranje atentata na Pukanića bilo tek u začetku, Matanić je upitao Milovanovića “na kome to rade”, na što mu je ovaj u mobitelu napisao “na Pukiju”. Odgovorio mu je da ne zna o kome se radi, na što je Milovanović prokomentirao: “Nema veze, možda je i bolje da ne znaš. Čut će se i vidjeti.”
Dodao je kako je Milovanović nakon ubojstva najvjerojatnije pobjegao u BiH uz pomoć Luke Matanića, Gudurić je u istom smjeru pobjegao dan kasnije uz pomoć Amira Mafalanija, piše Jutarnji list.
Gudurić u Josipdolu sa 6 mobitela
Bojan Gudurić zvani Bajone (27) koji se sumnjiči da je mobitelom iz unajmljenog stana aktivirao eksplozivnu napravu koja je ubila Pukanića i Franića, tijekom kolovoza , u vrijeme kada je u Zagrebu planirao ubojstvo, povremeno je navraćao u Karlovac i njegovu okolicu, rodni kraj njegove supruge Sanje Gudurić, rođene Hrkalović (26).
Sanja i Bojan su s njihovim tada četveromjesečnim sinčićem obilazili obitelj i poznanike s kojima nisu kontaktirali godinama, gotovo očajnički tražeći adresu koju bi Bojan prijavio kao prebivalište u Hrvatskoj kako bi što prije dobio hrvatsko državljanstvo.
Tako su 10.kolovoza u Josipdolu posjetili Sanjinog ujaka Dragana Kolića u čijoj su kući namjeravali “ostati na duže vrijeme”, kako mu je Sanja rekla, barem mjesec dana. No, već su sljedećeg dana iznenada spakirali kovčege i nestali u pravcu granice s Bosnom i Hercegovinom.
Došli su ovdje i rekli da bi ostali dok ne srede papire za Bojana, koji je već neko vrijeme bio u Zagrebu. Pitali su još neke rođake bi li prijavili Bojana na svoju adresu, no oni su ih odmah odbili. Moju su suprugu pitali mogu li se kod nas prijaviti, a ona im je rekla da pitaju mene.
Sve je na kraju ostalo na tome, nisu me se usudili pitati i od prijave nije bilo ništa. Jedan su dan otišli i na kupanje u toplice Lešće kod Generalskog Stola, a u njegovu ponašanju nisam tada primjećivao ništa neobično.
Jedino mi je bilo sumnjivo njegovo telefoniranje. Imao je barem šest mobitela kojima se služio skoro bez prestanka. S njima su na kupanju bile i dvije moje kćeri koje su mi rekle da se Bojan nije ni kupao, već je neprestance telefonirao.
Razočarani u odbijanje na koje su naišli, iznenada su odlučili bez puno objašnjenja otići prema Banjoj Luci – ispričao je Dragan Kolić.
Kada sam na televiziji vidio sve ovo o Pukaniću, pa i fotografiju Bojana Gudurića nisam mogao vjerovati. Zvao sam sestru Jadranku, Sanjinu majku, da mi kaže o čemu se radi. No, ni ona nije znala puno više od mene. Čuo sam se s njom i prekjučer kada mi je sva očajna rekla da ne zna gdje su joj kćer, zet i unuk već punih tri tjedna.
Foto B. Gudurić i D. Kolić