Kardinal Vinko Puljić o konklavama; Što slijedi idućih dana u Vatikanu?

Rim  – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić jedan je od dvojice hrvatskih kardinala koji će sudjelovati u izboru nasljednika pape Benedikta XVI.

U Kardinalski zbor uvrstio ga je papa Ivan Pavao II. godine 1994. O početku generalnih kongregacija u Vatikanu kao i o predstojećim konklavama govorio je za Hrvatski katolički radio.
“Sudjelovati u izboru Petrova nasljednika je milost, biti u službi Duha Svetoga koji vodi Crkvu. Kada sam doživio prve konklave rekao sam da su to za mene najjače duhovne vježbe u kojima sam doživio Crkvu iznutra”, rekao je kardinal Puljić, koji se i duhovno i fizički sprema za sudjelovanje u drugim konklavama u svome životu. U općim kongregacijama koje su počele 4. ožujka kardinali analiziraju stanje u Crkvi: “Kada se mi, kardinali, okupimo prije konklava, razgovaramo i radimo analizu Crkve, posebno se osvrćući na ono što bi novi papa trebao raditi. Ne govorimo o konkretnoj osobi, već o profilu sljedećega pape.”

I za vrijeme konklava, premda su potpuno izolirani od svijeta, kardinalima je dopušteno razmijeniti mišljenja: “Nije to nikakvo lobiranje, već razmišljanje. Vidimo zadatak što Crkva treba činiti i saznajemo kako tko razmišlja među nama, kako bi se trebao ponijeti s tim zadatkom.” “Svaki kardinal u molitvi traži svjetlo Duha Svetoga i duboku nutarnju moralnu sigurnost kako ničim ne bi bio opterećen, već vođen ljubavlju prema Crkvi”, pojasnio je u razgovoru za HKR kardinal Puljić. A na pitanje utječu li na kardinale prije konklava medijska izvješća i kalkulacije, kaže: “U konklave ulazimo iz ovoga svijeta i proživljavamo ljudsku dimenziju Crkve, a ona pak proživljava svoja iskušenja. Nije nam to opterećenje, ali nije niti nešto što ignoriramo. To nam je izazov. Moramo se obazirati u smislu kako vrednovati to ‘bolesno stanje’ javnog mnijenja. Neće utjecati na odluku niti na izbor ni izdaleka, jer se radi o stvarima koje su plod agresivnog sekularizma i relativizma. Mi ćemo se ipak voditi načelima vjere i morala, načelom ljubavi prema Crkvi koja u ovim vremenima mora dati odgovor na važna pitanja.”

Osvrćući se i na posljednje govore pape Benedikta XVI., u kojima je spominjao iznakaženo lice Crkve zbog podjela koje vladaju unutar Crkve, kardinal Puljić istaknuo je da Crkva od samih početaka prolazi kroz iskušenje podjela, traženja. Smatra da je to “sazrijevanje Crkve”: “Zato ne bih to gledao alarmantno, već je to izazov na koji trebamo ozbiljno upozoriti. Radi se o nedosljednosti, ranama i nevjernosti kojima smo ‘uprljali’ lice Crkve. Trebamo biti realni i ne treba to biti tabu tema. No, ni izdaleka to nisu krizni momenti kakvih je bilo povijesti. Ovo je naš trenutak na kojega moramo odgovoriti s vjerom i u vjeri. Uostalom, nalazimo se i u Godini vjere kada se svi trebamo obnoviti u vjeri.”

Kardinal Puljić uvjeren je da Crkva ne ovisi o ljudima, već je Božje djelo. No, pitanje za svakoga od nas je koliko smo mi živo tkivo u Crkvi? “Bitno je gdje smo s našom vjerom u živom organizmu Crkve.” Zaključuje kako trebamo biti zahvalni što živimo u vremenu velikih papa: “Ivan Pavao II. je već blaženi, a Benedikt XVI. ostavio je svijetli trag. Za to trebamo Bogu zahvaljivati.”

Od općih skupština kardinala do konklave

U četvrtak, 28. veljače, u 20 sati započelo je razdoblje nazvano „sedisvakancija“, odnosno razdoblje između završetka upravljanja Crkvom jednoga pape, i izbora njegova nasljednika. „Sedisvakancija“ ili „upražnjena Apostolska Stolica“, posebno je razdoblje koje Crkva živi očekujući izbor novoga pape na konklavama. To je vrijeme uređeno odredbama apostolske konstitucije „Universi Dominici Gregis“, koju je Ivan Pavao II. objavio 22. veljače 1996. godine.

Tijekom sedisvakancije upravljanje je Crkvom povjereno Kardinalskom zboru, pozvanom riješiti samo redovna pitanja, te pripremiti izbor novoga pape. Na dužnosti ostaju samo neki ključni likovi kao što je kardinal kamerlengo Svete Rimske Crkve, viši pokorničar, kardinal glavni vikar za Rimsku biskupiju, kardinal nadprezbiter Vatikanske bazilike, te glavni vikar za Grad Vatikan. Na svojim dužnostima ostaju i zamjenik za opće poslove u Državnom tajništvu, tajnik za odnose s državama, tajnici dikasterija Rimske kurije, te apostolski nunciji. Nakon obavijesti dekana Kardinalskoga zbora, kardinali koji su stigli u Rim pozvani su sudjelovati na dvije posebne kongregacije.

Opća kongregacija obuhvaća i kardinale koji nemaju pravo biranja pape, a započela je 4. ožujka u Novoj sinodskoj dvorani, pod predsjedanjem kardinala Angela Sodana, dekana Kardinalskoga zbora. Na tim se susretima utvrđuje niz odluka prije održavanja Konklava, kao što je, primjerice, uređenje prostora u Kući svete Marte, gdje će kardinali odsjesti, te Sikstinske kapele za sve što se tiče izbora novoga pape. Kardinali su također pozvani izabrati među sobom dvojicu, koji će održati promišljena razmatranja o problemima Crkve, a potom odrediti datum i sat početka Konklava, te poništiti papinski prsten, odnosno ribarov prsten, i olovni pečat prethodnoga pape.

Na posebnoj se kongregaciji sastaju kardinal kamerlengo Svete Rimske Crkve i tri kardinala – po jedan iz svakoga reda: biskupâ, prezbiterâ i đakona – određenih ždrijebom među izbornicima. Njihova je zadaća pomoći u obavljanju svakodnevnih redovnih poslova posebice tijekom izbora. Njihova dužnost traje tri dana, nakon čega se obavlja ponovno izvlačenje.

U svojemu posljednjem Motu Propriu (Normas nonnullas) Benedikt je XVI. Kardinalskom zboru dao mogućnost ranijega početka konklava, u odnosu na kanonskih 15 do 20 dana, u slučaju da su nazočni svi kardinali s pravom biranja. Od početka sedisvakancije pa u vremenu do najviše 20 dana, svi nazočni kardinali izbornici imaju početi s biranjem.
Što se pak tiče konklava, podsjećamo da, prema odredbama koje je utvrdio Benedikt XVI., nijedan kardinal izbornik neće moći biti, iz bilo kojega razloga ili izgovora, isključen ni iz aktivnoga ni iz pasivnoga izbora. Već će se prvoga dana konklava moći glasati, a potom su na programu dva glasanja prijepodne, i dva poslijepodne.

Nakon tri dana bez rezultata, odnosno nakon 12 ili 13 glasanja, ako se glasa već prvoga dana, dolazi do jednodnevnoga prekida radi razmišljanja i molitve, a potom ponovno slijedi 7 glasanja. Ako i oni prođu bez rezultata, nakon još jednoga prekida, nastavlja se do 33., odnosno 34. glasanja, ako se glasalo već prvoga dana, a potom slijedi glasanje za izbor između dva kardinala koji su u posljednjem glasanju dobili najviše glasova. Oni, međutim, ne mogu glasati. Papa će biti izabran samo u slučaju dvotrećinske većine među nazočnim kardinalima izbornicima.

RPŽ/RV/IKA