Kako su mediji pisali o Sanaderu: Oni koji ga danas najviše pljuju, prije su ga obožavali

Zagreb – “Razgovarati s nekim ne znači prekopavati mu po utrobi”, napisao je u srpnju 2008. godine književnik i autor članka u Jutarnjem listu Miljenko Jergović posebno impresioniran što mu je omogućen razgovor s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom.

Jergovićevo inzistiranje da se Sanaderu “ne prekopava utroba”, dogodilo se u vrijeme žestokih kritika Sanadera koji u ono vrijeme više nije znao suvislo odgovarati na niz korupcijskih afera koje su mu se stavljali na teret. Rijetki novinari koji su pisali protiv Sanadera dobivali su otkaze ili su marginalizirani. Uništavani su kompletni mediji koji bi mogli našteti Sanaderu.

Jutarnji i Večernji list,  a posebno nacionalne televizije od Sanadera su stvarali kult ličnosti koji su na svaku kritiku upućenu premijeru odgovarali sa hvalospjevima. Bili su u “Sanaderovom kolu” obmanjujući javnost.

Jergović: Sanader iznimno rijetko frazira

Pa, neka ovo i bude podsjetnik na ta vremena. Kako se tada pisalo i doživljavalo Sanadera kojem se danas ne “prekopava utroba”, nego i vade crijeva.

“Sanader se predstavlja kao čovjek dalmatinskoga šarma, kojemu je stalo da u svakome času odaje dojam nekoga tko ima višak samopouzdanja. Svoj svjetonazor izlaže vrlo precizno i konzekventno, bez onog straha, koji je uobičajen za većinu naših političara, da će se odati ili da će reći nešto što će ga u očima političkih simpatizera učiniti nesimpatičnim. Bez obzira na već petnaestogodišnji staž, on i dalje govori kao intelektualac u politici. U razgovoru iznimno rijetko frazira, i to samo u trenucima kada govori o svojoj stranci. Njegov su govorni izraz i stil bogati. Ne koristi poštapalice, ne brza, sugovornika gleda u oči, ali u tome nije napadan. U razgovoru ne nastoji uspostaviti svoj autoritet, čuje svako pitanje i reagira na ono što mu se kaže. Razinu i vrstu diskursa trenutačno prilagođava sugovorniku, što je, vjerojatno, njegova najvažnija politička vještina”, napisao je zadivljeni Jergović tamo negdje 2008. godine.

Davor Butković kolumnist Jutarnjeg lista, danas s izričitim zadovoljstvom “trga” Sanaderovu utrobu čiju je vladavinu opisao u listopadu ove godine kao “Kriminalnu tvorevinu”. Naravno, Butković se proslavio s lažnim intervjuom sa Sanaderom, no kolege novinare više su bili zgroženi
Butkovićevim rečenicama i mislima koje su navodile na zaključak da nitko, ama baš nitko, ne može voditi Hrvatsku kao što to čini njegov “Dragi Ivo”.

Pavić i Butković u Sanaderovom domu gledali slike i pili Dom Perignon

O kakvim se prisnim odnosima radilo između vodstva EPH, Davora Butkovića i Ninoslava Pavića s Ivom Sanaderom dovoljno pokazuje početak jedne Butkovićeve kolumne iz studenog 2005. godine s naslovom “Kako je Sanader uspio”   

“O Bože moj, tko će izdržati s ovim čovjekom, komentirao je, kroz mješavinu nevjerice i ironije, Nino Pavić, vlasnik Europapress holdinga, prije otprilike osamnaest mjeseci, kad samo se vraćali s jedne večere s Ivom Sanaderom. Pavić, koji tada još nije osobito dobro poznavao Sanadera, osjećao se donekle pregaženim golemom količinom energije i ambicija što ih je u ono vrijeme novi predsjednik Vlade emitirao tijekom skoro petosatnog sjedenja za stolom u njegovu domu, kada smo, osim što smo razgledali Sanaderovu veliku kolekciju slika domaćih majstora, i dugo i koncentrirano razgovarali o politici, otvorili i buteljku Dom Perignona iz 1990. godine”, napisao je Butković dodajući kako Sanadera od svih političara izdvaja “neograničena energija i beskrajna ambicioznost kao i da je Sanader osigurao “autoritet sposobnog vođe”.

Butković: Sve Sanaderove afere manje od Linićeve afere s Viktorom Lencom

Butković je bio osobito na liniji kada je trebalo marginalizirati sve Sanaderove financijske afere. Tako je svojedobno ustvrdio da sve Sanaderove afere ne prelaze vrijednost Račan-Linić afera s Viktorom Lencom.

“Osim toga, HDZ i Ivo Sanader u stvarnosti nisu toliko osjetljivi na skandale kao što se na prvi pogled može činiti. Činjenica je da ni jedan noviji HDZ-ov skandal zasad nije dostigao financijsku težinu Linićeva i Vrhovnikova “Viktora Lenca”. Činjenica je da je Sanader dao otkaz svojem svojedobno najbližem suradniku, bivšem ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu, zbog financijske afere, što su prethodni premijeri uglavnom izbjegavali činiti. Činjenica je, naposljetku, da Sanaderu politički jako odgovara afera sa satovima, koliko ga god može privatno smetati. Naime, ako je glavni prigovor što ga javnost i oporbene stranke mogu iznijeti protiv hrvatskog premijera to što ne može dokazati porijeklo satova koje već dugo skuplja, premijer može mirno spavati. Zbog satova sigurno neće izgubiti izboret”, pisao je Butković otvoreno odbijajući svaku kritiku na ime Sanadera.

I perjanica tjednika Globus Nino Đula, također je bio očaran Sanaderom pa je tako svojedobno u svojoj kolumni zapisao.

“Premijer Ivo Sanader u ovom je trenutku izvor optimizma u Hrvatskoj. Bilo bi dobro da tako i ostane jer je najbolje za građane kad optimizam izvire iz samog vrha političke moći”.

Večernjak i 24 sata na liniji Sanadera

No, naravno nije samo Jutarnji list od tiskanih medija “odrađivao posao” za Sanadera. Večernji list također je bio zadužen za promociju i “vječnu vladavinu” Sanaderova HDZ-a. Svojedobno je glavni urednik Večernjakovog “Ekrana”, Arsen Oremović, promptno smijenjen nakon što je u svom članku opisao hipotetsku situaciju u kojoj bi premijer Ivo Sanader bio homoseksualac. U lik&djelo Sanadera se nije smjelo taknuti.

No, na svu “njihovu sreću” internet kolekcija Večernjaka hvalospjeva Ivi Sanaderu prije 2010. godine, više nije dostupna. Fascinaciju Sanaderom dijelio je posebno i mlađi Večernjakov brat 24 sata. Uostalom urednik Matija Babić nakon naslovnice iz srpnja 2005. godine “Svi mrze Sanadera” dobio je otkaz.

HTV u doba Ive Sanadera posebna je priča, a osim priloga koji su otvoreno promovirali Sanadera koji je imao i svoje omiljene novinare, stradavalo se i zbog najmanje kritike.

RPŽ/I