Deseci tisuća Britanaca u redovima za hranu

London – Scene iz britanskih gradova posljednjih mjeseci izazivaju usporedbe sa stanjem poratnih 40-ih i 50-ih.

Slijedom recesije koju BBC naziva najtežom u proteklih više od pola stoljeća, diljem zemlje gase se radna mjesta, a otvaraju pučke kuhinje i humanitarni centri za distribuciju hrane koje se, valjda iz psiholoških razloga, naziva dućanima.

Zemlja koja kroz nekoliko dana mora otvoriti Olimpijske igre nikako da izađe iz drugog vala recesije tijekom kojeg je broj nezaposlenih na njezinim popisima vjerojatno premašio 2,7 milijuna. Skoro polovica te brojke stvorila se u proteklih četiri-pet godina. Oko milijun ljudi bez radnog mjesta staro je 16 do 24 godine.

U manjim gradovima stradava srednja klasa čiji pripadnici od materijalno udobnog života britanske idile prelaze na stajanje u redu pred dobrotvornim ustanovama. U reportaži iz Coventryja dnevnik Guardian piše da u tom gradu veličine Sarajeva prije 18 mjeseci nije postojala nijedna ‘banka hrane’, a da ih danas ima već 11. No i one su sve praznije i sve pretrpanije zahtjevima, pa se mnogi očajni korisnici socijalne pomoći boje da će morati pribjeći krađama po dućanima i sličnim metodama osiguravanja životnog minimuma. Skoro 130 tisuća od ukupno oko 60 milijuna Britanaca prolazi strogu registraciju i stoji u redovima za besplatnu doniranu hranu.

Najveća nezaposlenost (oko 10 posto) bilježi se u središnjoj Engleskoj i Sjevernoj Irskoj: u Middlesbroughu na istočnoj obali Engleske, zatim u dijelovima Belfasta, Birminghama… No sve veći problem postaju i formalno zaposleni radnici kojima se zbog krize smanjuje broj radnih sati i daju sve manji dohodci.

U principu, čini se da je riječ o propadanju britanskog modela države blagostanja u kojem je država dosad izravnim zajmovima mogla hitno pomoći ugroženim slojevima, dok danas tu uslugu pruža samo rijetkima i sve više prebacuje svoju dužnost na dobrotvorne ustanove u kojima rade volonteri. Konzervativna britanska vlada brutalno reže javnu potrošnju i bez pardona ukida socijalne beneficije ljudima koji se neredovito pojavljuju na sastancima sa socijalnim službama. Premijer David Cameron pritom najavljuje da će oštre mjere štednje potrajati čak do 2020. godine.

Kate Green, laburistička zastupnica u gradskom vijeću Manchestera, smatra da je riječ o sramoti za britansko društvo. ‘Pojava banaka hrane ispunjava me bijesom. Ponižavajuće je i razdražujuće da ljudi moraju moliti za hranu’, izjavila je Guardianu.

Napetosti rastu i kada volonteri moraju prepoznati kojim ljudima je pomoć najnužnija, a koji bi trebali na začelje reda ili čak van iz ustanove jer su možda skloniji društvenom parazitiranju. Etnička zaoštravanja u Coventryju, primjerice, vrte se oko obitelji iz Rumunjske koje za život pokušavaju zaraditi skupljanjem starog željeza i pranjem automobila.

Jedna od znakovitih informacija o krizi na Otoku kaže da se među ustanovama koje pomažu najugroženijima posebno ističu kršćanske organizacije i crkve. Samo preko dobrotvorne kršćanske udruge Trusell Trust (koja tvrdi da svaki peti Britanac živi ispod granice siromaštva) hranu diljem Ujedinjenog Kraljevstva distribuira preko dvije tisuće župa.

RPŽ/TP