Banke se pripremaju za ponovno uvođenje nacionalnih valuta u Europi

Bruxelles – Godina 2011. bila je zaista burna, i za građane, i za bankare, i za političare. Čini se da se dužnička kriza malo smirila tijekom blagdana: burze su zatvorene, većina je tvrtki na odmoru.

Njemački ministar Wolfgang Schäuble širi čak optimizam prognozirajući kako će se sljedeće godine smiriti financijska tržišta. Ističe kako će, doduše, »još biti iznenađenja i napetosti, ali da Europa sad sve to može prebroditi«.

Je li zaista tako? Optimizam ne dijele svi, prije svega jedna zemlja koja je pod posebnim nadzorom – Italija. Prema procjenama glavnog ekonomista Deutsche Banke Thomasa Mayera, tijekom 2012. o budućnosti Europe odlučivat će se u Italiji, a početkom godine ta će zemlja pasti u duboku recesiju. »Ako Italija uspije prije izbora u svibnju 2013. izići iz krize – a to se očekuje – tad bi mogla postati primjer za sve južnoeuropske države. U suprotnom će se eurozona raspasti«, prognozira Thomas Mayer.

Za Grčku prognoze su jako loše. Napuštanje eurozone za Grčku više nije tabu tema, a nakon planiranih izbora 2012. postoji opasnost da će na vlast doći ekipa koja ili nije voljna ili nije sposobna nastaviti sa strogom štednjom, objašnjava glavni ekonomist Deutsche Banke. U takvoj situaciji banke se pripremaju za najgori scenarij. Otvoreno o tome neće govoriti i ne želi govoriti ni jedan bankarski menadžer. Ipak, svi potajno postavljaju pitanje što će se dogoditi ako se monetarna unija zaista raspadne. Ako pojedine zemlje napuste eurozonu, hoće li se vratiti svojim nacionalnim valutama?

Riječ je o valutama zemalja koje su u posljednje vrijeme najviše bile u središtu pozornosti – Grčkoj, Portugalu i Italiji. Pri tome su banke morale primijetiti da tehnička pripremljenost za novu situaciju nije toliko jednostavna. Banke su se obratile Swiftu, Društvu za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication), tvrtki koja od sedamdesetih prošloga stoljeća ima sjedište u Belgiji i dnevno objavljuje vijesti o transakcijama između banaka i burzi. Banke su od Swifta htjele tehničku potporu za odgovarajuće novčane kodove koji su potrebni kako bi se izgradio sustav, backup, dakle sustav koji bi pomogao u određenoj situaciji. Međutim, Swift je to odbio uz obrazloženje da bi pomoć u instalaciji takvih posebnih sustava mogla proširiti dodatne sumnje u stabilnost eura.

Činjenica da se banke, ali i ministarstva, pripremaju za najgore, nije ništa neobično. Ove je godine i njemačko ministarstvo financija provelo nekoliko scenarija koji bi se mogli dogoditi u slučaju stečaja Grčke, a postoje dvije varijante: u prvoj zemlja ostaje u monetarnoj uniji, u drugoj napušta euro i ponovno uvodi drahmu.

Zabrinutost je posebno jaka na anglosaksonskom području jer se strahuje da bi euro unatoč mjerama spašavanja mogao na kraju propasti. U Wall Street Journalu je objavljeno da je središnja britanska banka uputila dopise svim važnijim britanskim bankama u kojima ih pita koliko su spremne ako propadne euro. Sličan dijalog dogodio se prije nekoliko tjedana i u SAD-u.

RPŽ/V