Zagreb – Svaki drugi stanovnik Hrvatske koristi se internetom. I vjerojatno ne zna što ga sve čeka, prihvati li Hrvatska sporni antipiratski zakon ACTA.
Mailovi, fotografije, snimke, pjesme. Prosječni korisnik interneta nije ni svjestan koliko puta na dan prekrši zakon. Problem takvog nesvjesnog, ali i svjesnog kršenja autorskih prava trebao bi riješiti trgovinski sporazum ACTA.
Da bi ACTA imala smisla potreban je veći nadzor, što podrazumijeva kontrolu svih vaših internet aktivnosti. Ta kontrola vrši se posebnim programom koji za razliku od nas ne vidi fotografiju i ne čuje zvuk već sve te informacije vidi kao nizove jedinica i nula.
Zamislite mail koji ste poslali prijatelju. U nizu jedinica i nula postoji nekoliko manjih nizova koje taj program prepoznaje kao riječi. Jedna riječ može biti recimo bomba, a niz tih jedinica i nula može biti zapravo tekst neke pjesme ili recimo znanstvenog rada. Kada program prepozna ključnu riječ tada alarmira vršitelja nadzora.
Prema postojećem zakonu zbog osnovane sumnje da dijelite ilegalni sadržaj taj nadzor određuje sud. Temeljem naloga pružatelj internetske usluge sve informacije daje policiji, a sud odlučuje jeste li prekršili zakon ili ne.
ACTA i prateći zakoni nalažu pružatelju usluge da vašu internetsku aktivnost prati neprestano. Čak i kad niste sumnjivi. Kad ih nule i jedinice upozore operater sam donosi odluku i u slučaju kršenja zakona zabranjuje vam pristup internetu.
Najjednostavnije rečeno u ovom slučaju uloga sudske vlasti dana je u privatne ruke i upravo je to jedan od razloga toliko glasne pobune protiv ACTA-e. Autorska i intelektualna prava svakako treba zaštititi, ali ne degradiranjem ili potpunim zanemarivanjem temeljnih ljudskih prava.
RPŽ/DH