Zagreb – Prolazim neki dan pokraj prenatrpane kineske prodavaonice. Ne bih se ni zaustavio da mi se nije obratio čovjek u bijeloj kuti (jedan od tehničara obližnje bolnice koji je u pizzeriju skočio na gablec): »Što netko pomisli kad vidi svu tu plastičnu kramu? Vi sigurno – pa kakva im je onda vojska?!«
Ne dijelim to mišljenje. Kina je odavno razvila svoju vojnu industriju i više nije na putu da tek postane velika sila. Ona to doista i jest. Fantastična sposobnost kopiranja tuđih proizvoda vještina je koju drugi teško mogu nadmašiti.
Kada je jedan njemački poduzetnik na početku kineske tranzicije u državni kapitalizam podigao u Kini tvornicu alatnih strojeva, čudio se što njegovi radnici svaki dan nakon završetka posla nekud idu zajedno. Potajice ih je pratio i u drugoj gradskoj četvrti otkrio da svi Kinezi nastavljaju raditi u tvornici potpuno nalik njegovoj, čak s istim strojevima i radnim i hijerarhijskim rasporedom. Kineski inženjeri nisu gubili vrijeme: u godinu dana prekopirali su njemačku tehnologiju i počeli s vlastitom proizvodnjom.
To se događa i na vojnom planu. Prisjetimo se slučaja »Noćni sokol«. Kada su Srbi u proljeće 1999. godine srušili »neoborivi« američki lovac F-117A, kineski stručnjaci dojurili su i na licu mjesta dugo proučavali »nevidljivu« konstrukciju oborene letjelice. Srbi nisu imali razloga da im to ne dopuste jer se radilo o osveti Americi. I 10 godina poslije Kina je svijetu (posebice Amerikancima i njihovu ministru obrane) predstavila svoj prvi lovac-bombarder izrađen od materijala koji apsorbiraju elektromagnetsko zračenje. Stealth tehnologiju Amerikanci su razvijali i štitili puna tri desetljeća, a Kinezi su skratili taj put barem za dvadesetak godina.
Sada se ista priča ponavlja s »crnim sokolom«. Poznato je da se prigodom napada na pakistansku kuću Osame bin Ladena srušio jedan takav helikopter teško vidljiv za neprijateljske radare. Pakistanci, bijesni zbog toga što su ih Amerikanci isključili iz završna »lova« na najtraženijeg terorista svijeta, osvetili su im se na gotovo isti način kao i Srbi 1999. godine. Pakistanska tajna služba pozvala je kineske stručnjake u Abotabad (mjesto gdje je Osama bin Laden izgubio glavu) i dala im odriješene ruke: helikopter fotografirajte, snimajte, mjerite, pipajte, stružite koliko god hoćete.
Takav dar Kinezi nisu propustili. Uostalom, oni su sve do početka globalne borbe protiv Al Qaidina terorizma bili, uz SAD, glavni saveznici Pakistana. Kina je naoružavala Islamabad u gorkim godinama nakon gubitka Istočnog Pakistana (Bangladeša) i podržavala ga u razvoju nuklearnog oružja. Peking je oduvijek želio da vojnički jakoj Indiji Pakistan u regiji bude protuteža i na konvencionalnom i na nuklearnom planu. Sada je došao trenutak da od Amerikanaca poniženi Pakistan da nešto opipljivo Kini i vrati se u njen siguran zagrljaj. Računica je i pakistanske vlade i tajne službe ISI da savezništvo sa SAD-om ne jamči da će Washington biti na strani Pakistana ako s Indijom izbije sukob zbog Kašmira. S Kinom stvari su mnogo izvjesnije i pragmatičnije. Savezništvo ne održava ljubav nego zajednički interesi. Bolnički službenik me na kraju pita: »A je li istina da je novi kineski nosač aviona bio ploveća kockarnica?« Ne odgovaram mu jer to je sasvim druga priča u popisu suvremenih kineskih imitatorskih čudesa.
RPŽ/Fran Višnar/V