Mostar – Sveučilišni profesor iz Sarajeva dr. Ugo Vlaisavljević gostovao je u programu HTV–a Oscar C, u emisiji “Dobar, loš, zao” urednika i voditelja Marija Vrankića, a izrečenim stajalištima izazvao je veliku pozornost gledateljstva.
Prof. Vlaisavljević govoreći o poslije Daytonskoj BiH ukazao na autističnost i samodopadnosti glavnog grada BiH, lažne metropole, u stvari provincije koja nije spremna unutar svoje političke elite, ali i svekolike nazovi intelektualne i medijske javnosti prihvatiti normalan i iskren dijalog, sučeljavanje argumenta, a ne lijepljena svakojakih etiketa i šikaniranja onih koji imaju i iznose oprečna stajališta i promišljanja od većinskog, odnosno bošnjačkog.
U tom kontekstu posebice se osvrnuo na neprofesionalnost javnih servisa, napose FTV–a, koji nije u funkciji javnosti nego jedne stranke, jednog čelnika i jednog naroda, tj. politike SDP–a, Zlatka Lagumdžije i Bošnjaka. Istaknuo je kako javni medijski prostor dobivaju samo oni “intelektualci” koji su promotori lažne multietničnosti i stajališta koja su po njihovim kriterijima vrijednosti i interesne povezanosti.
Prof. Vlaisavljević je vrlo precizno i argumentirano obrazložio opravdanost zahtjeva Hrvata za federalnom jedinicom što smatra dobrim i za stabilnost BiH, a što su u anketnom pitanju izrazito podržali i gledatelji u telefonskom glasovanju. Podsjetio je i na opaske dr. Žarka Puhovskog koji je kazao kako hrvatska teritorijalna jedinica u BiH ne bi bila na njezinu štetu.
Komentirajući dogovor dva HDZ–a, sporazum Ljubić – Čović, Vlaisavljević kazao je kako je on potpuno očekivan, s obzirom na nadglasavanje koje se dogodilo na posljednjim izborima, a i inače neku vrstu ćorsokaka u koji je zapala hrvatska politika koja je nastojala da se suradnjom, susretljivošću u BiH ostvari neka vrsta integralnog zajedništva. “Pokazalo se da to ne vodi nigdje i da ne pokazuje rezultate. Postojeće stanje, istaknuo je on, najbolje je ocijenio dr.Božo Ljubić, lider HDZ–a 1990, govoreći na svečanosti 19. obljetnice Herceg–Bosne, “kada je rekao da je stvarnost u kojoj se živi i u kojoj se djelovalo ustvari stvarnost jedne konfederacije”.
Ukazao je na problem tzv. konstitutivnih manjina (Hrvata u većinskim bošnjačkim područjima ili Bošnjaka u većinskim srpskim, Srba u Federaciji BiH) tj. potrebe zaštite njihovih prava i artikuliranja interesa.
Vlaisavljević se osvrnuo i na opaske prof. dr. Mirjane Kasapović koja je politiku čelnika SDP–a Zlatka Lagumdžije i bošnjačke političke elite okarakterizirala kao istom onom koju je prije rata provodio Slobodan Milošević.
“Ja sam u javnosti izvrgnut i bio postavljen na stup srama zbog tvrdnje da su tzv. antinacionalisti gori od nacionalista. Pri tome samo upravo imao Miloševićevu politiku u vidu. (…) Odavno se nitko u ovom dijelu svijeta ne izjašnjava kao deklarirani nacionalist nego se upravo svi izjašnjavaju kao antinacionalisti. Antinacionalizam je vid perfidnog nacionalizma koji ovdje vlada”, ocijenio je prof. Vlaisavljević.