Zagreb – Niko Kranjčar, sin kapetana kockastih iz sad već povijesne i znamenite utakmice Hrvatska – SAD (2:1) igrane 17.listopada 1990. godine, u kišnom Maksimiru nakon niza godina dočekao je skandiranje s tribina. Naime, povici Niko Kranjčar, Niko Kranjčar parali su nebo u prohladnoj studenačkoj noći. Niko Kranjčar, čovjek kojem Harry Redknapp više uopće ne vjeruje, svoju nogometnu satisfakciju dobiva u majici hrvatske nogometne reprezentacije.
Naime, još je jednom ponudio svu raskoš svog talenta i nogometnog znanja. Postigao je dva lijepa pogotka i odveo Hrvatsku prema očekivanoj kvalifikacijskoj pobjedi u Maksimiru protiv Malte . – Vjerojatno gledaju moje utakmice u Tottenhamu. Jedva čekam nalaske s reprezentacijom, vidite i da dajem sve od sebe – komentirao je Niko nakon utakmice.
No, na stadionu je bilo samo 12 tisuća gledatelja, iako su gotovo sve besplatne ulaznice (oko 30 tisuća) bile razgrabljene, većina si je gledatelja za uspomenu sačuvala ovu ulaznicu na kojoj se nalazi i reprint one znamenite ulaznice iz listopada 1990., a dvoboj pogledala u toplini doma ili obližnjim kafićima. Naime, stadion u Maksimiru nema ni jedno natkriveno mjesto, a kako se kišobrani nisu mogli unijeti, razumljivo je zbog čega sve nije bilo puno.
Nogometno gledano vidjeli smo jednu sasvim pristojnu utakmicu s puno želje i stalne težnje da se unatoč uistinu teškom i mokrom travnjaku pruži pobjeda, ali da se i ostavi dojam. Hrvatska je stalno stiskala kvalitativno inferiornu Maltu, a uz spomenute pogotke Nike Kranjčara bilo je tu još nekoliko prigoda, jednu sjajnu u pogodak nije uspio pretvoriti Eduardo da Silva. Hrvatska eto završava nogometnu godinu bez poraza, s prvim mjestom u skupini. Pri kraju utakmice tribine su skandirale ime izbornika Slavena Bilića. Koji eto juri prema Euru 2012…
Bilić: Prvi smo, tako će i ostati
Dečki se ne štede ni na treninzima, a ovo je bila samo preslika. Nismo htjeli da se poklopi, pa da u 70. minuti još ne vodimo, bilo je važno što prije napuniti mrežu, prvi, drugi i napokon treći gol.
Niko Kranjčar i njegova predstava?
Kranjčarovi su golovi bili fenomenalni, drago nam je da je on u zadnjih godinu dana počeo češće koristiti šut koji mu je fenomenalan.
Kako je Olić?
Očekujemo da ga neće biti osam mjeseci, ali sljedeće sezone on se vraća, čekamo ga i sigurni smo da će se vratiti još bolji i jači. Opet smo prvi na ljestvici, a tako će i ostati – zaključio je Bilić.
Bio je to memorijalni dan, barem su tako zamislili čelnici HNS–a i udruge Uvijek vjerni. Oko sumornog i hladnog stadiona bilo je postavljeno nekoliko šatora iz kojih su se čuli uglavnom stihovi pjesama Prljavog kazališta, pivo se unatoč hladnoći sasvim pristojno prodavalo.
Kiša je bila hladna i nemilosrdna, no nekoliko tisuća gledatelja koji su došli u Maksimir pola sata prije početka zapljeskalo je dečkima (Ladić, Gabrić, Peršon, Židan, Čelić, Kasalo, Vulić, Asanović, Mlinarić, Shalla, Cvjetković, Mladenović, a Kranjčar je iz Podgorice stigao u poluvremenu, nedostajao je samo Dražić), koji su 17.listopada 1990. godine pisali povijest u dvoboju Hrvatske i SAD–a.
Mladen Bodalec otpjevao je “Mojoj majci”, a glavni tajnik Zorislav Srebrić darovao je igračima veliku uramljenu sliku njihova poziranja prije tog sad znamenitog dvoboja.
Ljestvica, skupina F: Hrvatska 10, Grčka 8, Gruzija 6, Izr 4, Latvija 4, Malta 0.