Zagreb – Građanima i udrugama dano je tek deset dana da se izjasne na primjedbe nacrta Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, a tako važan dokument koji dopušta denacionalizaciju i privatizaciju rijetkih preostalih javnih dobara ne smije izlaziti na svjetlo dana u “pomrčini” ferija i vremenskih neprilika, piše u priopćenju kojim se oglasila Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”.
Nužno treba upitati hrvatske građane pristaju li oni na takva trajna otuđenja gotovo posljednjih velikih javnih bogatstava, od kojih onaj prirodni dio spada u univerzalna dobra – i hrvatskih građana i čovječanstva. Do sada su svi zakoni, pa čak i oni iz razdoblja prethodne, nimalo demokratske države, to onemogućivali, navodi se u priopćenju HBK.
Komisija predlaže da se za predstavljanje javnosti ovog nacrta dodijeli rok od barem mjesec dana, a nakon toga barem toliki rok za javnu raspravu, primjedbe i prijedloge. Osim toga, o ovako važnim pitanjima – koja zadiru ne samo u prava svih živućih građana, nego i budućih naraštaja – ne može se isključiti, već se upravo treba propisati izjašnjavanje na referendumu koji nakon toga Vladu i sve buduće vlade – obvezuje, navodi se.
Svojom hitnošću postupka on povlašćuje velike ulagače, smatraju u HBK, što znači da mali ulagači i koncesionari moraju trpjeti spori postupak i birokratska odugovlačenja, dok “veliki igrači”, domaći i strani, imaju pravo na brzi postupak. Ovakve odredbe ne samo da uvode diskriminacijsko načelo – brže i jednostavnije za bogate – nego povećavaju mogućnost samovoljnih odluka izvršene vlasti i, istovremeno, smanjuju mogućnost provjere i osiguranja zakonitosti, piše u priopćenju.
Ovaj zakonski prijedlog tiče se ulaganja u nove i postojeće objekte, u nekretnine i javne infrastrukture i u koncesije, nove i postojeće – od više od 150 milijuna kuna, tj. oko 20 milijuna eura.
To su “velike investicije” koje se, za naše prilike, odnose samo na velike ulagače. Međutim, kako se ovim prijedlogom po prvi put zadire u osjetljivo područje trajnih javnih i prirodnih dobara i omogućuje rasprodaja “nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske… šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, javnih cesta i javnog vodnog dobra, kao i nepokretnih kulturnih dobara”, zapravo svih dobara kojima raspolaže RH.
Nužno treba upitati hrvatske građane pristaju li oni na takva trajna otuđenja gotovo posljednjih velikih javnih bogatstava, od kojih onaj prirodni dio spada u univerzalna dobra – i hrvatskih građana i čovječanstva. Do sada su svi zakoni, pa čak i oni iz razdoblja prethodne, nimalo demokratske države, to onemogućivali, navodi se u priopćenju HBK.
RPŽ/VL