Prije 99 godina: Pucanjem iz topa obilježavani i katolički blagdani u Žepču

Na današnji dan, 12. svibnja 1920. godine, Kotarski ured u dopisu Župnom uredu u Žepču naglašava da molba za dodjelu baruta za pucanje uz svetkovine mora biti “biljegovana” pristojbom od 2 krune i upućena Kotarskom uredu, a ovaj će je dalje proslijediti Vojnoj oblasti, navodi Franjo Marić u svojoj knjizi Kronologija žepačkog kraja 1458-2018.

Zamolili smo mladog žepačkog povjesničara Slavena Tadića da istraži pozadinu ovog dopisa u kojemu Župni ured Žepče 1920. godine očigledno ima namjeru obilježavati katoličke blagdane nekakvom pucnjavom. Pitali smo ga iz čega se to pucalo i postoje li pisani tragovi o tom običaju u Žepču, koji se do dana današnjeg sačuvao u mnogim gradovima širom Republike Hrvatske.

“Običaj pucanja prigodom obilježavanja svetkovina u Žepču svoj početak i tradiciju ima na točno određen datum. Naime, 9. travnja 1882. godine žepački župnik Jakob Marić prvi puta otpočinje s večernjom molitvom u kapeli Jakovljar, nabavlja zvono na zvoniku, obavlja procesiju na blagdan Tijelova uz pucanje iz mužara i još mnogo koješta “što prije nit je bilo, nit se uvelik smilo”. Iako ima malo spomena na ove običaje u Žepču oni se ipak javljaju u povijesnim vrelima iz kojih je jasno da je “pucanje” za katoličke blagdane nastavljeno i u 20. stoljeću,” ističe povjesničar Tadić.

Tako, osim već navedenog 12. svibnja 1920. godine kada Kotarski i Župni uredi u Žepču razmjenjuju prepisku oko “dodjele baruta”, postoje pisani tragovi iz 1935. i 1941. godine. Naime, 23. prosinca 1935. godine župnik Pušić šalje Sreskom načelniku u Žepču dopis u kojem piše: “Obavješćujem cijenjeni Naslov, da će se i ove godine kao prijašnjih godina pucati iz prangija o božićnim blagdanima kao i na sv. Tri Kralja za najavu službe božje i za vrijeme iste. Pucanje će biti kod rimokatoličke crkve.“ Također, 21. prosinca 1941. godine žepački župnik bilježi da je za polnoćku dozvoljeno pucanje prangija, topova, ali samo kod crkve a ne po selima.

Ova tradicija pucanja iz topova u većini mjesta, a tako i u Žepču, je utihla kra­jem Drugog svjetskog rata. “Godine 1944. nije održana misa polnoćka i od tada više ne nalazimo vijesti o pucanju prilikom obilježavanja svetkovina kod katolika žepačkog kraja”, potvrdio nam je povjesničar Slaven Tadić.

Interesantno je spomenuti da je sličan običaj “pucanja” za vjerske svetkovine postojao u Bosni i Hercegovini i kod pravoslavaca i kod muslimana. Malo je poznato da se kod muslimana tradicija označavanja početka iftara pucanjem iz topa najduže na prostoru bivše Jugoslavije zadržala u zapadnoj Hercegovini, točnije Ljubuškom. I to sve do 1979. godine, kada je, nakon greške u pripremanju baruta, teško povrijeđen tobdžija čime se ova tradicija i ugasila. Deve­desetih godina prošlog stoljeća topovi su ponovo oživjeli, najavljujući iftare u više bosanskohercegovačkih gradova.