Počinje Leopoldova devetnica u maglajskom svetištu

Uzevši u obzir cjelokupne godišnje posjete, moglo bi se reći da je Maglajsko svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića danas po broju hodočasnika prvo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Maglajsko svetište je poznato po tome da ima i jednu posebnu i praktičnu pobožnost koja se zove Leopoldova srijeda.

Prva je Leopoldova srijeda održana 15. travnja 1978. godine, još dok se sveta misa služila u drvenoj baraci. Naime, gradnja je Svetišta bila još u tijeku a tadašnjeg župnika don Antu Bakovića su praktični razlozi nagnali na uvođenje ove pobožnosti. Leopoldove srijede se tako svetkuju preko 4 desetljeća. Taj podatak i nije toliko poznat među vjernicima na našem području, a budući da upravo danas započinje tradicionalna Leopoldova devetnica, odnosno obilježavanje devet tjedana do proslave “patrona” 12. svibnja, razgovarali smo s vlč. Josipom Jelićem, župnikom u Maglaju i upraviteljem svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Velečasni Jelić na naglasio da su tri razloga zašto je upravo srijeda odabrana kao dan koji je posvećen zaštitniku maglajskog svetišta. Prvi od razloga bio je što maglajska župa u vrijeme 70-tih nije imala veliki broj vjernika katolika. U gradu je bilo svega njih pedeset, a cijela župa oko 1500. Bili su to dakle vjernici uglavnom iz udaljenih sela, uz željezničku prugu Maglaj – Zavidovići, i na misu su dolazili vlakom. Nakon mise, trčali su natrag na željezničku postaju kako ne bi okasnili. Tako je maglajski župnik aktivan bio samo nedjeljom, i to dva – tri sata, za vrijeme misa i u takvim uvjetima bilo kakva pastoralna aktivnost je bila nemoguća.

Drugi je razlog za uvođenje Leopoldove srijede bila praksa kojom se u ono vrijeme ispovijedalo po susjednim župama. Vlč. Floro, koji je župnik u Žepču bio gotovo 40 godina, znao je reći da ispovijeda šezdeset na sat. To bi doslovno značilo, svakom pokorniku jedna minuta. Kao mladi svećenik, Baković je, gledajući tu praksu naših ispovjednika, shvatio da je Bosni potrebno jedno svetište svete ispovijedi u kojemu neće biti žurbe, pa ni ispovijedi šezdeset na sat!

Treći razlog uvođenja Leopoldovih srijeda, objašnjava velečasni Jelić, jest što je srijedom bio pazarni dan u Maglaju. Dakle, brojni su se vjernici srijedom nalazili u Maglaju: jedni jer su nešto prodavali ili kupovali, drugi su išli liječniku na specijalistički pregled jer je preko puta maglajskog svetišta izgrađen novi Dom zdravlja, a treći su dolazili zbog raznih poslova u gradskim uredima. Također se mnogo vjernika iz okolnih župa srijedom nalazilo u Maglaju a pokazat će se da je na misi Leopoldove srijede znalo biti više vjernika negoli nedjeljom na obje mise.

{gallery}zepce/20190313_Leopoldova_srijeda{/gallery}

Leopoldove srijede se, s prekidom tijekom rata, svetkuju i dan danas na isti način kako je to zamislio utemeljitelj svetišta don Anto Baković. Svake srijede, u 11 sati, u Svetištu počinje sveta misa s propovijedi. Sat, dva prije mise, hodočasnici imaju priliku za svetu ispovijed u Leopoldovoj sobici smještenoj u zvoniku crkve, koja je replika originalne Leopoldove sobice u kojoj je ispovijedao u Padovi u Italiji. Na Leopoldovim srijedama se ispovjedi u prosjeku 50 do 100 vjernika. Osnovno je pravilo da se ne žuri prilikom ispovijedi jer ona treba biti i duhovno savjetovanje. Nakon mise, pred moćnikom koji sadržava relikvije sv. Leopolda Bogdana Madića – dio njegove ruke kojom je neumorno ispovijedao, održava se pučka pobožnost u njegovu čast. Na kraju, nad vjernicima koji žele, svećenici mole molitve ozdravljenja polaganjem ruku na bolesnike i druge zavjetne hodočasnike. Brojna su svjedočanstva ozdravljenja zapisana u knjigu zavjeta a mnoštvo je i onih kojima je sadašnji župnik Jelić osobno svjedočio. Stoga je preporučio svim vjerncima katolicima zavjet svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću.

Koliko je hodočasnika posjetilo Leopoldovo svetište u Maglaju, koliko je obavljeno svetih ispovijedi, koliko obraćenja se dogodilo, koliko molitava je izmoljeno, koliko je bilo pokore, ali i uslišanih zavjeta, doista je teško izbrojiti. Hodočasnici dolaze izdaleka, u posljednje vrijeme ne samo iz Bosne i Hercegovine. Nerijetko i oni koji putuju u Međugorje, svrate u Maglaj. Svi se oni žele ispovjediti u Leopoldovoj sobici. Svi oni čine zavjetni puk koji se moli, zavjetuje i biva uslišan. Tijekom proteklih 40 godina, Leopold Bogdan Mandić je postao istinski “narodni svetac” čime je maglajsko svetište još više dobilo na značaju i zaista postalo Svetište svete ispovijedi.

postaja.ba (D.Š/Don Anto Baković – knjiga “Naš Bogdan”)

{soundcloud}https://soundcloud.com/rpz_no1/maglajski-zupnik-josip-jelic-o-leopoldovim-srijedama{/soundcloud}