Obilježen Dan srednjoškolaca u ZDK pod motom “Zašto odlazimo?”

U Zeničko-dobojskom i Bosansko-podrinjskom kantonu, u petak, 17.11.2017. godine, srednjoškolci su obilježili svoj dan.

Naime, vođeni mišlju mijenjanja svog okruženja nabolje po uzoru na dvoje mladih koji su dali svoj život za isti cilj, izašli su na ulice i postavili javnosti, s ciljem poticanja razmišljanja i promjena, pitanje:“Zašto odlazimo?“.

U obilježavanju sudjelovalo je više od 600 učenika, a činilo se to na nekoliko načina: prodaja kolačića, akcije po školama, zamjena profesora i učenika, no većina je škola djelovala po aktivnosti isplaniranoj na nedavnom Treningu Mreže Vijeća učenika Zeničko-dobojskog i Bosansko-podrinjskog kantona.

Hod je započet u simboličnih 11:17. Kroz gradove nošeni su transparenti sa statistikom o broju mladih koji su napustili BiH, o broju mladih koji nisu posjetili drugi entitet – 83%, o broju mladih koji ne žele sjediti u klupi s učenikom druge nacije i/ili vjeroispovjesti – 75%, i tako dalje. Uz transparente su nošene torbe i kuferi s navedenim pitanjem. Na dogovorenom mjestu u gradu stajalo se uz nekoliko minuta šutnje nakon čega je pročitan službeni govor.

Svoje mišljenje dala je predsjednica Mreže Vijeća učenika Zeničko-dobojskog kantona, Ida Tokalić:

“Na ovaj dan se srednjoškolci Mreže Vijeća učenika Zeničko-dobojskog kantona prisjećaju praških studenata i svojim aktivizmom pokazuju da su istinski nositelji pozitivnih promjena. Dan srednjoškolaca je poseban dan za mlade jer će stotine srednjoškolaca u Zeničko-dobojskom kantonu i tisuće srednjoškolaca u državi danas pokazati svoju inovativnost, aktivizam, želju za boljim sutra i dokaz da postoje mladi koji žele ostati u državi i poboljšati stanje. Mladi su, definitivno, najbolji resurs kojeg država treba koristiti, a ne problem kojeg treba rješavati.”

Nekoliko riječi kazao je PR Mreže Vijeća učenika Zeničko-dobojskog kantona, Daniel Glavaš:

“Važno je reći da mladi ovo rade jer znaju i osjećaju kako bi naše društvo trebalo biti. Iskusili su kroz razne projekte i organizacije miran, timski rad, plodonosan i plemenit rad te okruženje u kojem nitko ne upire prstom u drugoga i govori da je drukčiji i tuđi, nego gdje, u susretu razlika, dolazi do pozitivne znatiželje i upoznavanja te onda do većeg znanja.
Svi znamo da je znanje jedini put naprijed, a njegov nedostatak dovodi do straha, a tad strah uklanja svu želju za djelovanjem. Čega li se to ostali boje i što to ne poznaju pa da se ne priključuju onima koji rade na promjenama? To ne znam, no znam da postoje ovi koji su voljni uložiti trud i za najmanji korak naprijed kao što su radili dosad i ovaj put, a radit će to i u budućnosti.”

{gallery}zepce/20172011_srednjoskolci_zdk{/gallery}