HKDU Naši korijeni iz Bistrice organizira memorijalni turnir u prstenu

Već sedamnaestu godinu, od 2002., Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Naši korijeni iz Bistrice kod Žepča u spomen na prvog predsjednika ovog društva, pokojnog Marka Zrnu, koji je začetnik ove ideje, organiziraju turnir u tradicionalnoj igri prstena. Ove godine turnir se održava na sam dan smrti pokojnom Marka Zrne, 2. veljače.

U svojoj nakani da se sačuvala od zaborava i popularizirala ova tradicionalna igra članovi Naših korijena su u potpunosti uspjeli, jer svake godine na turniru sudjeluje petnaestak ekipa a i veliki broj gledatelja redovito posjećuje ovu manifestaciju. S obzirom na to da je prsten tradicionalno nadmetanje rezervirano za muškarce, za sada ne ostvareni cilj ove priredbe je da na njoj sudjeluje bar jedna ženska ekipa. Nadaju da će ove godine ostvariti i tu nakanu, a bez obzira na plasman, za žensku ekipu koja uzme učešće na turniru, osigurane su vrijedne nagrade.

Konji, noge, inđije i kunara…

Danas će oni koji ne vole ovu igru reći će da je nezanimljiva ali će zato njeni ljubitelji, kojih je u žepačkom kraju puno više, zahvaljujući između ostalih i Našim korijenima, reći da je to odlična igra, igra nerava, vještine, prava psihološka igra i nadmudrivanje. Sezona igranja prstena u žepačkom kraju počinje s prvim hladnim zimskim večerima ili s prvim snijegom i traje do ranog proljeća, kada noć postaje kraća i počinju prvi proljetni radovi.

Za one potpuno neupućene, riječ je o igri u kojoj se nadmeću dvije ekipe, (rijetko pojedinca) za koju su neophodni rekviziti deka ili neki drugi prostirač, jedan oveći prsten i deset „kapa“ napravljenih od prepolovljenih šešira ili fesova. Broj članova ekipe je proizvoljan. Ekipe zauzmu položaj jedna nasuprot drugoj uz deku koja se prostire na podu i dok jedna ekipa krije prsten pod kape, koristeći razne vještine i metode, druga ima zadatak otkriti ispod koje se on nalazi kako bi ga preuzela i oni nastavili kriti. Ekipa u čijem je posjedu prsten ima mogućnost skupljanja poena, koji se u ovoj igri nazivaju „konji“ a 50 sakupljenih „konja“ naziva se jedna „noga“. Uglavnom se igra „u četiri noge“, sakupljenih 4 puta po 50 konja, a rjeđe u dvije.

Prsten se od protivnika može preuzeti samo u određenim fazama igre a u protivnom, suparniku se bilježi određeni broj „konja“. Ovisno od broja pokušaja pronalaženja prstena u jednom skrivanju prstena, moguće je osvojiti od maksimalnih 13 do minimalnih 3 „konja“, u slučaju da prsten ostane ispod posljednje neotkrivene kape. Zanimljivo je da u brojenju osvojenih „konja“ u pojedinom skrivanju kao i u ukupnom zbrajanju trenutnog rezultata ne postoji broj 9. Dakle, u svakom skrivanju može se osvojiti 11, 10, 8, 7, 6, 5, 4, ili 3 „konja“ a ako zbroj završava na 9, zaokružuje se na narednu deseticu. Jedini izuzetak kada trenutni rezultat može završavati na 9 je na u posljednjoj „nogi“ zvanoj „kunara“ ali samo kada on iznosi 49.

Ekipa koja traži, odnosno pokušava preuzeti prsten, može to učiniti podižući maksimalno dvije kape u vremenu dok protivnik još krije, što se naziva „ciganjanje“. Ako ispod tih kapa nije pronađen prsten, one se ponovo prepokrivaju i dobivaju epitet „ciganjki“. Ovisno o rasporedu na deki, koji je uvijek 3 reda po tri kape, i jedna u četvrtom, one također dobivaju svoje ime: prvica, drugica, treća, čaršija, mala čaršija, pošljedak, predpošljedak i tako dalje. Nakon što je skrivanje prstena završeno, kreće se u potragu za prstenom što se naziva „porenje“. Članovi ekipe se međusobno konzultiraju a „porenje“ uglavnom obavlja jedan igrač podižući jednu po jednu kapu. Svako dodirivanje kape od bilo kojeg člana ekipe smatra se njenim podizanjem, a u slučaju de se prsten vidi prilikom skrivanja, obavještava se protivnik i on ima pravo ispočetka krenuti sa skrivanjem. Da bi se prsten preuzeo, „osvojio“ od protivnika , mora se, ako nije pronađen „ciganjanjem“ otkriti iz prvog pokušaja, ili iz pretposljednjeg, odnosno devetog podizanja kape. Pronalazak prstena u svakom drugom trenutku donosi ekipi koja krije, ovisno od broju podignutih kapa, određeni broj „konja“. Trajanje igre nije ograničeno a konzultacije među članovima ekipe su ozbiljnije i dugotrajnije što je rezultat neizvjesniji. Stariji ljudi u žepačkom kraju pamte vremena kada je igra trajala po cijelu noć, a prepričavaju se i događaji kade bi se jedna na drugu namjerile ekipe prekaljenih „inđija“, kako se nazivaju igrači prstena, i igra trajala i po nekoliko dana. Ni jedna ekipa nije željela prihvatiti poraz, pa bi se „nakivalo“ igrao revanš dok jedna ekipa ne bi odustala.

Najbolji način da uživo prepoznate o čemu govore gornji reci ovog teksta je da dođete u dom mjesne zajednice u Bistricu u subotu 2. veljače 2019. od 18 sati i na licu mjesta se upoznate s čarima ove igre, odnosno vještine. Vrhunski igrači, točnije „inđije“ za pronalaženje prstena prate i najsitnije detalje i reakcije protivnika, pogled, pokret ruku i tijela, analiziraju raniji raspored ostavljanja prstena, a takvi u zasigurno Bistrici neće nedostajati. A neće nedostajati ni ića i pića za posjetitelje pa vidimo se u Bistrici, ove ili svake naredne godine u ovo doba.

Postaja.ba (A.J.)