![](data:image/svg+xml;charset=utf-8,<svg height="375" width="500" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" version="1.1"/>)
Fra Vislav je na početku rekao kako rijetko koji blagdan okupi ovoliko vjernika na misi kao što je to Velika Gospa. Neki dođu iz radolznalosti, neki da se zahvale Mariji na zagovoru a mnogi pak da izmole milost i traže pomoć od Boga za nedaće u životu. Kasnije se propovijednik osvrnuo na ovu svtkovinu govoreći da ovo nije samo Gospina svetkovina, nego i naša. Da trebamo sagledati svoj život do sada, jesmo li opterećeni materijalnim stvarima i moći, smatramo li da je to ono što ispunjava život koji je postao jako užurban. Marija je žurila Elizabeti, bez poziva je došla, jer je Elizabeta trebala pomoć. Užurbanost u našem život ne može se porediti s Marijinom žurbom, jer je Marija imala pravi cilj. A koji je naš cilj? I dans ima potrebitih, ali je malo onih koji će pohitati upomoć. Svi smo danas zatvoreni, sebični, izolirani, gubi se kultura zajedništva a javlja se kultura neosjetljivosti jednih za druge. Gledamo samo vlastiti interes a ljude koristimo kao sredstvo za postizanje vlastitih ciljeva te da trebamo imati više vremena za ljude. Na kraju je fra Vislav naglasio, da nam Marija treba biti putokaz u životu. Ne može se biti sam, zatvoren jer je to put koji vodi od Boga te da nas vjera ne ostavlja u prolosti nego nas, kršćane, angažira na djelovanje u svim oblastima svakidašnjeg života. Nismo veliki i cijenjeni onoliko koliko smo bogati, nego trebamo svojom poniznošću i dobrim odnosima s ljudima postati veliki i cjenjeni. Na kraju je poručio da molimo Majku Mariju za zagovor, da znamo prepoznati pravi put kojim trebamo ići ka nebeskom Ocu. Nakon svete mise, ispred crkve se zaigralo kolo a tko je ponio “bošče” u hladovini borova oko crkve, mogao je uz “čašicu razgovora” i objedovati, kako su to nekad radili naši stari. {gallery}zepce/20160815_patron_osova{/gallery}