Don Tom je naglasio kako je uvjeren da je sva teška iskustva preživio samo zahvaljujući Božjoj providnosti koja ga je pratila sve vrijeme zatočeništva i da je upravo čudom Božjim ostao živ, te s toga i knjiga, u kojoj opisuje svoja iskustva, nosi naslov “Čudom živ”. Iako je u zatočeništvu izgubio svaku orijentaciju o vremenu naglasio je da je neprestano molio i zazivao Božji blagoslov i za svoje tamničare. Opisao je i nekoliko situacija u kojima je prepoznao nazočnost Božju a među njima i činjenicu da je iz zatočeništva izašao gotovo bez posljedica za duševno i tjelesno zdravlje, unatoč tome da u zatočeništvu nikada nije primao inzulin koji mu je ranije, ali i po izlasku iz zatvora, neophodan.
Brojni posjetitelji su dojma da je uvod, u kojem je opširno govorio o društveno političkim odnosima koji su tada vladali u tom dijelu svijeta, mogao biti kraći, kako bi se samom iznošenje iskustava i autora dalo više vremena.